Vladavina Žutog cara prethodi pisanoj kineskoj istoriji, pa je postojanje ovog junaka pod znakom pitanja, a pretpostavlja se da su priče o njegovim podvizima preuveličane.
Bio je inovativan, pa je stvorio mnoštvo korisnih stvari, kao što su točak i cigle, a prvi je proučavao astronomiju. Po nekim legendama, on je zaslužan i za otkriće pripreme čaja. Naime, u njegovu šolju vrele vode jednom je upao list i nastao je aromatizovani napitak – čaj. Prema legendi, prilikom jedne bitke stvorio je magični kompas pomoću kojeg je pronašao neprijatelja koji se krio u peščanoj oluji. U bitkama je koristio i svoju posebnu kočiju čije je sedište uvek bilo okrenuto ka jugu. Takođe mu se pripisuje pripitomljavanje medveda, mrkog medveda, tigra i drugih životinja.
I ljudi oko Žutog cara bili su inovativni – Luo Cu, njegova supruga, naučila je Kineze da prave svilu od svilenih buba, a njegov istoričar, Cang Đije, stvorio je prve znakove kineskog pisma.
I ovog junaka prati priča o neobičnom začeću. Prema nekim legendama, njegova majka je šetala selom kada ju je pogodio grom koji je došao iz sazvežđa Velikih kola i tada je ostala u drugom stanju, dok su druga predanja manje nadrealna i govore o tome kako je njegova majka, prilikom njegovog rođenja, videla treperenje na nebu, baš oko istog sazvežđa.
Kult Žutog cara bio je zabranjen u Kini sve do osamdesetih godina 20. veka kada su Han Kinezi ponovo počeli sebe nazivati potomcima Žutog cara, što je opet dovelo do polemike da li će takav naziv činiti da se ostale etničke grupe (kojih u Kini ima ukupno pedeset i šest) osećaju isključenima.
piše: Aleksandra Vujić
jun, 2018.