ilustracija: Jelena Tizić

piše: Nevena Stajković

Roman, ili bolje rečeno antiroman, Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugrešić izašao je 1981. godine. Samo tri godine kasnije doživeo je ekranizaciju. Film U raljama života režirao je Rajko Grlić, a ulogu Štefice Cvek briljantno je tumačila Vitomira Lončar. Kao što nam se u knjizi na nekim mestima obraća sama spisateljica i imamo priliku da pratimo proces pisanja romana, tako i u filmu gledamo proces montiranja serije o Štefici Cvek i pratimo život rediteljke Dunje.

Upravo to prisustvo autorkinog glasa ukazuje na to da se ona poigrala formom romana, stvarajući antiroman, odnosno, kako podnaslov kaže, patchwork roman – roman sačinjen od komadića tkanine. Na samom početku susrećemo se sa nekolikim šivačkim oznakama i njihovim tumačenjima. Knjiga je i štampana tako da na svakoj stranici postoje oznake, kao da čitalac sam može da prekraja priču po želji. Nakon oznaka, tu je autopoetički momenat o izboru tehnike, materijala i kroja za roman koji je pred nama. „Tipkačica – krojačica, šivaća mašina – pisaća mašina. Priču ćemo, dakle, šivati!”, kaže Dubravka. Autorka odlučuje da od komadića tkanine sašije priču oko lika Štefice Cvek, mlade, usamljene i melanholične daktilografkinje koja živi sa tetkom.

Naslov svakog poglavlja otkriva šta će se u samom poglavlju događati. Postmoderan roman ismeva devetnaestovekovne romane koji radnju dele na poglavlja i poglavlja smeštaju u sadržaje koji samim tim izgledaju kao nekakav sinopsis romana. Zato Dubravka sadržaj naziva krojni arak – papir koji na sebi ima shemu za šivenje. Ispod svakog naslova stoji po neki pojam vezan za šivenje – heftanje, falcanje, futranje, krajcanje – zato što se roman šije na mašini, zar ne? Ispod naslova poglavlja stoje saveti iz časopisa za domaćice koji služe za podsmeh savremenog društva. Na primer „Jeste li znali da je voda u kojoj se kuhao špinat izvrsno sredstvo za pranje predmeta od crne vune?”

Kao što smo rekli, u filmu se smenjuju dva plana – realni, u kojem pratimo dešavanja u životu rediteljke Dunje, koju tumači Gorica Popović, i fiktivni – u kojem se odvija priča o sirotoj Štefici Cvek. Isprazni saveti o mršavljenju sa TV-a pandan su savetima iz ženskih časopisa u romanu. Dunja je samostalna žena i ima problem da pronađe muškarca koji bi mogao da joj parira. Sale, književni kritičar, sa kojim je živela postao joj je dosadan i zamolila ga je da se iseli. Mik je hipik, gajbari se kod nje i pozajmljuje novac. Pipo je jedini uzbuđuje, međutim, on je gleda kao prijateljicu i pati od Edipovog kompleksa.

Upravo na tom mestu uviđa se sličnost između Dunje i Štefice. Jer, kao što Dunja, između tri muškarca, pokušava da pronađe srodnu dušu, tako i Štefica koristi priliku kada njena teta otputuje u Bosansku Krupu da pozove u posetu najpre šofera iz svoje firme, zatim Trokrilnog i najposle Studenta. Svaki od ovih pokušaja ostvarivanja bliskosti završava se neslavno upravo zbog prevelikog očekivanja da će se nešto desiti. Portretima tri junaka u trima epizodama Dubravka unosi humor u priču o očajnoj maloj Štefici Cvek.

„Štefica je kroz suze vidjela jagode koje su provirivale ispod bijelog pokrova šećera i zagrabila žlicom. Isprva se Štefici činilo da guta ono što je bilo, nesretnu svoju sudbinu, da žvaće svoju usamljenost, da srče Palma de Mallorcu u kojoj je Matilda, i u kojoj ona, Štefica, nikad neće biti.”

                                          Štefica Cvek u raljama života, Dubravka Ugrešić

Na filmu u seriji su Štefičine drugarice, Marijana i Anuška, oličene u liku koji tumači Mira Furlan. Ona savetuje Šteficu kako da privuče mušku pažnju, dijagnostifikuje joj delimičnu depresiju i uopšte uči je kako da živi kao moderna žena. Kroz njen lik provejavaju feminističke ideje, ali i podsmeh na račun savremenog društva koje je svakog dana, makar deset minuta, u depresiji. Na jednom mestu u filmu Dunjina drugarica prokomentariše da nije ona baš takva, misleći na lik Štefičine prijateljice, što dokazuje da Dunja zapravo radi seriju o svom životu.

Pa iako je Dunja snimila seriju koja govori o njenom pronalaženju srodne duše, kraj priče o Štefici Cvek iz romana i serije ne preslikavaju se i na Dunjin život. Roman se završava urnebesno i potpuno u postmodernističkom stilu, tako što autorka okupi majku i njene prijateljice i komšinice da većaju o sudbini Štefice Cvek, te joj dodeljuje srećan kraj. Dunjin život se u filmu na ljubavnom planu, nažalost, nije promenio u odnosu na početak filma.

Na Dunjinu sreću ili žalost, ona nema tetu iz Bosanke Krupe kao Štefica. Tetine priče predstavljaju još jednu humorističku crtu koje ovaj roman čine prezabavnim. Rekla bih da mana filma leži u grubim opaskama na račun Srba. Te 1984. neprijateljski odnosi između Hrvata i Srba su se zahuktavali, a producenti su dozvolili da se to odrazi i na film iako veći deo glumačke postavke zapravo čine glumci i glumice srpskog porekla. Bilo kako bilo, priča o Štefici Cvek verno je preneta u seriji koja se montira na filmu, zabavna je i rado bih je gledala kao što rado iznova čitam roman.

jul, 2023.

Leave a Reply

Your email address will not be published.