
piše: Aleksandra Vujić
Kada sam početkom ove godine razgovarala sa Stefanom Tićmijem, u intervjuu za naš časopis, tek je nagovestio da radi na novom romanu, ne otkrivajući mnogo detalja. Ukoliko pratite Stefana na Instagramu, videli ste da je redovno obilazio pančevački buvljak. Ni slutila nisam da su te dve stvari povezane! Roman je, uz pomoć buvljačke zanesenosti, završen i nalazi se pred čitaocima. Tata kaže gambit – u isto vreme i najgora i najbolja knjiga o šahu.
Na poleđini romana ćete naći izjavu Teodore Injac, evropske prvakinje u šahu, koja kaže da je ovo ubedljivo najgora knjiga o šahu. Ipak, odmah ispod, veliki Ljubivoje Ršumović tvrdi potpuno suprotno: „Ovo je ubedljivo najbolja knjiga o šahu”. Branko Stevanović kaže da ovo uopšte nije knjiga o šahu. Pa, o čemu je, i otkud, pobogu, toliko oprečnih mišljenja o šahu i romanu?
Ukoliko ste upoznati sa Tićmijevim radom, ovakva zavrzlama je skroz karakteristična za njegovo stvaralaštvo. No, pisac ipak kaže da je ovo priča o iluzijama. Za razliku od prethodnih dela, u ovom romanu je poznato tačno mesto dešavanja, Bele vode, ulica Jelenov žleb. Poznata su i imena svih likova, poznato je vreme zbivanja i, uopšteno, prisutna je događajnost i razvijena fabula koju prethodna dela nisu imala u toj meri. Kad vam to kažem ovako, čini se da je tu nikada manje iluzija. No, kada pročitate knjigu, postaje vam jasno kako otac od ozbiljne i nelagodne stvarnosti pravi igru i obavija jedan ozbiljan problem, traumu – iluzijom.
„Draga Mel,
Šahisti se dele na one koji se upravljaju prema pravilima i one koji idu svojim putevima. Tata i ja spadamo u ovu drugu grupu. Naš put je zabava. Da li bi mogla da mi pozajmiš svog izbledelog roze konjića da mi bude figura skakača? Za ostalo ću se snaći, điha-điha.
Velemajstor, David Žakula”
Stefan Tićmi, Tata kaže Gambit
Dakle, ako pratite šta vam David Žakula priča, posredi je velika šahovska partija. Otac koji sklanja nameštaj, udešava ga, prepolovljava i od njega pravi šahovske figure, dok je ceo stan zapravo šahovska tabla – bojno polje. Zvuči prezabavno, zar ne? Ipak, pozadina toga je ozbiljnija, uključuje probleme jedne porodice i borbu sa zavisnošću. Igra je oslobađajuća i za cilj ima prevazilaženje traume, no na kraju saznajemo da je šah zapravo i deo problema.

Uz glavne likove i porodicu Žakula koju čine mama Selena, sin David, otac Adam, baka Darja, ali i pokojni deda Ignjat, tu su i Mel od prašine koja se nagledala ćumura, komšije Karanfilovići, obožavaoci čaša iz fabričke kantine, Darko i Čubrilo, članovi šahovske organizacije, prokleti Kabaljeho, kao i drvena pismonoša Jojo.
Ali, kakve veze ima buvljak sa romanom? Tićmi je, predstavljajući knjigu, otkrio kako je tumarao po buvljaku u Pančevu u potrazi za predmetima koji liče na šahovske figure, te da je scenografija romana potencijalno i scenografija predstave koju bi trebalo da radi Petar Pejaković.
Kako ne bih otkrila baš sve, ostavljam vam da pročitate knjigu i da se i vi zapitate da li svaki nemir ima svoje poreklo, može li mrak biti u boji, da li je ljubav sanjarija ili svinjarija, ko je prokleti starac Kabaljeho i mnoga druga pitanja.
januar, 2025.