
piše: Marija Kovačević Kuzmanović
Da bismo razumeli poreklo ovog pozorišnog žanra, važno je da se prvo osvrnemo na period dramske istorije koji je prethodio njenom nastanku. Naime, u Šekspirovo vreme, dok je pozorišna scena u Engleskoj cvetala u svom specifičnom obliku, ženske likove u predstavama su igrali prerušeni mladi momčići. Dakle, za razliku od ostatka evropskog pozorišta, Engleska nije imala glumice.
Ono što se prvo desilo na ostrvskom tlu, a da je prethodilo promeni engleskog pozorišta, jeste politički prevrat u prvoj polovini 17. veka, kada Čarls II Stjuart beži iz zemlje, a za Zaštitnika (Lord Protector) Engleske, Škotske i Irske biva proglašen Oliver Kromvel. Pozorišni život se prekida u potpunosti, a 1642. je donesen Dekret o zabrani igranja predstava. Puritanci su verovali da pozorište širi blud i nemoral, utiče na ponašanje žena, pa su samim tim doprineli ovoj zabrani.
Ali već 1660. Čarls II Stjuart se vraća iz izgnanstva i ponovo uspostavlja monarhiju, a samim tim i pozorište. Ovaj celokupan period biće zatim poznat kao doba restauracije (jer kralj restaurira monarhiju). Pored mnogih promena koje će obeležiti ovaj period, naš fokus za pojavu she tragedija jeste činjenica da žene napokon glume likove u pozorišnim komadima. U ovim ženskim tragedijama, žene su glavni junaci i smatra se da je do ove promene došlo jer je Čarls II (koji je, inače, bio veliki ljubitelj pozorišta) tokom svog izgnanstva uživao u francuskim teatrima u kojima je bilo potpuno normalno da žene budu glumice i taj trend faktički preneo u Englesku.

Već pomenuti puritanci nisu bili oduševljeni prizorima preoblačenja glumaca (jer da bi glumili ženske likove, morali su da se obuku kao žene) i smatrali su da se to kosi sa određenim biblijskim uverenjima. Međutim, u mnogim komadima, kako bi protagonistkinja došla do nekog cilja, često se prerušavala u muškarca, što je dovelo do pojave breeches roles (uloge koje su se igrale u muškim helankama, takozvanim breeches). Zašto je ovo malkice erotično i spektakularno? Zato što, za razliku od dotadašnjih širokih pufnastih haljina i suknji, sada imate helanke koje i te kako naglašavaju žensku figuru. Glumice su se smatrale nemoralnim javnim figurama, ali su zato uživale kraljevske povlastice u državi.
Komadi se inače bave temama stradanja žena, njihovim iskustvima i emocijama. Protagonistkinje su, zbog svoje lepote i vrline, bile tretirane rđavo i nepravedno, a u određenim komadima su često bile i silovane. Spektakl silovanja (ne u generičnom smislu svakodnevnog govora, već isključivo u pozorišnom kontekstu) u tragediji iskorišćen je da se prenese uverenje da je seksualni napad na ženu, odnosno žrtvu, vizuelni prikaz napada na slobode subjekata. Ove tragedije nisu zavisile od scena nasilja i krvoprolića da bi postale spektakl heroina, već su koristile patnju koja je naneta neporočnim ženskim žrtvama. Imale su izrazito jak emotivni uticaj na gledaoce.

Dramaturzi su koristili ovaj žanr i njegovu popularnost za izražavanje svojih ličnih političkih mišljenja. Na primer, u drami Lady Jane Grey lik Džejn predstavlja simbol vrline čije su lične želje na drugom mestu, a politička dobra na prvom. Pisci su takođe koristili i drugu vrstu nesreće (na primer, gubitak muža ili deteta i borba samohrane majke da odgaja svoju decu) kao još jedno sredstvo za izazivanje poteškoća u životu heroine. Nakon što bi pretrpela sve nedaće u celoj predstavi, protagonistkinja bi poludela, izvršila samoubistvo ili ubistvo, kao rezultat tereta koji je kroz život nosila.S vremenom popularnost ovih drama je opala i pisci su se više okrenuli drugim temama, ali je žanr svakako ostavio svoj pečat i zasluženo mesto u istoriji dramske umetnosti.
jul, 2023.