ilustracija: Natalija Božinović

piše: Pavle R. Srdić

Za sve postoji prvi put u životu, bukvalno za sve. Mislim, može doći do njega i ne mora, ali, s obzirom na to da ovu kolumnu pišem već sedmu godinu, možda je moralo jednom – možda više nikada – da se desi da pišem tekst o pesmi čije ime ne umem, a verovatno i ne mogu da izgovorim. Kad se već igram poštapalicama – sve se može kad se hoće – ali, ovaj naslov… pa, zahtevao bi dosta vežbe. Iako naslov pesme kojom se bavimo ovog puta zaista ne znači ništa i ukazuje da je pesma ili dobra šala – da ne upotrebim grublji izraz – ili je autor neko ko zahteva dodatna posmatranja od nekih dobrih ljudi u belim mantilima. Ali, prevarili biste se. Nastavio bih ne zna engleski, da Englezi pričaju kao da imaju vruć krompir u ustima. Vazda su me ova poređenja podsećala na kultnu jugoslovensku/crnogorsku seriju Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo, kada otac Miladin objašnjava svome sinu Radosavu da „nema lakšeg jezika na svijet no što je njemački”, te da ga je vrlo lako govoriti, no ga je teško razumeti, a i da ga sami Nemci govore „ko da se dave, ko da zraka nemaju, ko da će svaki minut bez jezika ostanut”. E, pa, nismo samo mi po ovome karakteristični.

Na neki način, i opet iz kog ugla to posmatrali, Italija svoju slobodu u Drugom svetskom ratu dobrim delom duguje i američkim trupama. Te 1943. godine Amerikanci se iskrcavaju na Siciliju, a do kraja rata vodiće borbe što sa italijanskim, što sa nemačkim trupama, naravno, uz pomoć savezničkih vojnika iz drugih država, pre svega Ujedinjenog Kraljevstva. No, sa slobodom, došla je i američka kultura – filmovi, muzika, vozila, hrana i piće, cigare… i to je počelo pomalo da oblikuje jednu tradicionalnu, a opet progresivnu i neretko revolucionarnu kulturu kakva je italijanska. Zadržimo se na muzici. Došao je džez, došao je rokenrol, pop, disko… tvorevine potonja dva muzička pravca iz Italije su naročito vršila uticaj i na jugoslovenski muzički prostor, jer kao što bi otac autora ovih redova rekao: „Sve je vazda iz Italije dolazilo… od bolesti do mode”.

Adrijano Čelentano nije bio imun na američke uticaje, štaviše, smatra se prvim pravim italijanskim rokenrol muzičarem. Ovaj multitalentovani italijanski umetnik je našoj publici možda ostao najpoznatiji po hitu 24.000 baci, koji mlađani junak filma Sjećaš li se Dolly Bell Emira Kusturice, Dino, uporno navežbava sa svojim sastavom. Ipak, Čelentano je mnogo više od jednog slatkog rokenrol hita iz šezdesetih godina. Iako primarno pevač, ostavio je traga i u filmskoj režiji, kao i u radu na malim ekranima. Da je umetnik koji malo dublje poima umetnost, spreman da testira svoje slušaoce i javno mnjenje uopšte, pokazuje i momentom objavljivanja pesme o kojoj pričamo ovog puta, pod imenom Prisencolinensinainciusol. Priznajem, ni ja ne znam da ga izgovorim.

Prisencolinensinainciusol je singl Adrijana Čelentana objavljen 3. novembra 1972. godine, čiji je dotični kompletan autor. Iako su se prilikom izlaska singla mnogi pitali šta uopšte znači ovaj naslov i ova pesma, te da li je to neki novi Čelentanov gaf, pesma je ipak bila lepo primljena što od italijanske, što od inostrane publike. Međutim, prema rečima samog Čelentana, pesma je, u stvari, bila svojevrsni eksperiment. Pesma je ispevana govorom koji na prvo slušanje podseća na američki sleng koji sjajno prijanja uz funky ritam, ali, pesma nema razumljiv tekst i ne znači ništa! Naime, sećajući se svojih početaka, Čelentano je, jednom prilikom, naveo da nije znao engleski jezik, te da su mnogi mladi pevači  pevali pesme na engleskom jeziku po sluhu, kada bi, zapravo, izgovarali neke reči koje su nalik engleskim, ali su tako loše izgovorene da, kada bi neko zaista pokušao da rastumači šta pevač izvodi, ne bi uspeo – ne bi razumeo! Ali, uprkos tome, publika i pevači su se lepo razumeli – igrali su uz njihovo pevanje, čak i pevali pesme za njima onako kako su ih oni pevali. Taj način komunikacije bez suštinskog razumevanja i značenja je dugo opčinjavao Čelentana koji se odlučuje da i sam napravi nešto tako. Odlučuje se za engleski jezik, i to američki akcenat – tačnije za nešto što na uho samo liči da je to.  Da sumiram, Čelentano pravi pesmu koja zvuči onako kako prosečan Italijan koji ne govori engleski jezik čuje pevača koji peva na engleskom jeziku.

Ipak, ova pesma se svojevrsno osvrće i na neke pojave u italijanskom društvu tih godina. Kao što sam napomenuo, amerikanizacija Italije je bila primetna u svim sferama života, a jako primetna u kulturi. Svetske filmske zvezde su znale da provode dobar deo godine u Rimu, da obilaze najpoznatije rimske kafiće i klubove ne bi li bili viđeni. Kao kolevka mode, Italija je bila magnet kako za modne kreatore, tako i za mnoge top-modele koje su te kreacije nosile. Raskalašan život nije bio stran Italijanima, ali jeste onaj na američki način. Skretanje ka pop i rok zvuku bio je primetan u muzici, kao i mnogi anglicizmi u pesmama i nazivima muzičkih sastava. E, pa Prisencolinensinainciusol predstavlja svojevrsno upozorenje da se svi italijanski pevači polako pretvaraju u američke, kopirajući njihove izraze – pa i pevajući isključivo na engleskom, praveći neartikulisane pokrete na bini, oblačeći se i ponašajući na način koji Italija do tada nije poznavala na svojoj estradi.

No, ako bismo pošli dalje, tragom Čelentanove inspiracije, dolazimo i do nekih klasičnih motiva. Sam pevač je izjavio jednom prilikom kako mu je ova pesma dala priliku da testira publiku, kao što se Bog poigrao sa graditeljima Vavilonske kule. Za one koji ne znaju ovaj momenat iz Starog zaveta, radi se o motivu takmičenja ljudi sa Bogom, kada Bog zaključuje da ljudi, govoreći jednim jezikom, mogu sve da se dogovore i da za njih ne može u tom slučaju biti bilo kakvih prepreka. Ljudi su počeli da grade kulu kako bi dosegli do Boga, međutim, Bog odlučuje da ih učini međusobno nerazumljivima i da ih raseli po svetu, što se i događa, pa se i sama gradnja kule napušta. Iako se to u Starom zavetu izričito ne pominje, kula je, po jevrejskom predanju, građena u vreme cara Nimroda, a dati narativ preuzima i Dante u svome Paklu. Naime, kada Vergilije i Dante silaze u deveti krug Pakla, tamo zatiču Nimroda kao jednog od paklenih džinova, koji im se obraća rečima:„Raphèl mai amècche zabì almi”koje ne znače ništa. Ali, to što one ne znače ništa, ne znači da istima književna teorija i kritika nije pokušavala dati značenje – toliko raznolika da, na primer, mađarski književni kritičari tvrde kako Nimrod govori staromađarski, jer se isti pominje kao praotac Mađara u delu Letopis Huna i Mađara (Gesta Hunnorum et Hungarorum), a takođe je poznato da je Dante bio veliki prijatelj sa pretendentom na mađarski presto, Karlom Martelom Anžujskim. Zanimljiva teza. I nije ovo jedini momenat u Paklu gde Dante koristi nerazumljive rečenice. Čuvena je i rečenica demona Pluta – inače rimskog boga bogatstva – čuvara četvrtog kruga Pakla, a koja glasi:„Pape Satàn, pape Satàn aleppe”, oko čijeg značenja se i danas lome koplja i iznose teorije. Mnogo pape i Sotone u jednoj rečenici.

Mnogi su tako tumačili i Čelentanov hit, ali ništa nisu mogli da istumače. Jednostavno, svi se zaokupili nečim što ne znači ništa, a davali su im različita značenja – jer su i jezici tumača različiti! Sve u svemu, iako izdata 1972. godine, svoju najveću slavu doživljava u naredne dve godine kada se penje na drugo mesto top-lista u Belgiji, kao i na peto mesto u Italiji i Holandiji. Pesma ostaje relativno popularna tokom sedamdesetih godina. Iako nema zvaničan video-spot, jedan zanimljiv video je snimljen na televizijskom gostovanju, gde razigrani Čelentano peva ovu pesmu kao profesor ženskom odeljenju, a svi se njišu u ritmu muzike i prave se da pevaju na engleskom. Zanimljivo je da je učešća u tome uzela i Čelentanova supruga, Klaudija Mori. Čelentano izdaje i „razumljivu” verziju na italijanskom jeziku, a dosta godina kasnije pesma se oblači u novo ruho, kao remiks koji je odradio ni manje ni više nego velikan elektronske muzike Beni Benasi. Gledajući današnje platforme, navedeni snimak sa televizije ima preko 7 500 000 pregleda na Jutjubu, dok pesma na platformi Spotifaj ima par miliona pregleda, izuzimajući sve remikse i obrade pesme kojih ima dosta.

Na kraju – da li ste razumeli ovaj hit?

jul, 2023.

Leave a Reply

Your email address will not be published.