piše: Ana Samardžić

Rubrika Detalj za kraj svaki put donosi neko drugo umetničko delo, tako da se ime autora i naziv dela ne pominju nigde u tekstu. Ideja je da na osnovu jednog detalja kompozicije sami saznate o kom delu i umetniku je reč i da svoje odgovore podelite sa nama u komentarima na tekst na sajtu ili društvenim mrežama, a u svakom sledećem broju, biće otkriveno rešenje prethodnog zadatka.

Napomena: U cilju da vaša potraga bude zanimljivija, u tekstovima će se reč umetnik odnositi i na umetnice i na umetnike, a biće reči o stranim i domaćim autorima iz svih umetničkih epoha, kao i savremene umetnosti. Period nastanka umetničkog dela biće naznačen, a kao pomoć, savet je da što više obratite pažnju na detalje koji se nalaze i oko uveličanog predstavljenog motiva.

Važno: Autori i izvori fotografija korišćenih u tekstovima biće objavljeni u svakom narednom broju kako čitaoci ne bi odmah otkrili o čemu je reč.

Neko bi se možda zbunio kada bi na jednoj slici uočio sve ono što je, naizgled, u suprotnosti jedno s drugim — impresionistički tretman boje, realistični prikaz figura i u potpunosti simboličnu temu. Ali, ne i vi, dragi čitaoci! Ne i vi, zar ne? (sad mi treba onaj mim iz Ratova zvezda ovde).

Videli smo do sada kroz naše rubrike koliki je pluralizam u umetnosti negovao 19. vek. Sva ta različitost stilova i pravaca kulminirala je krajem i na prelazu vekova, kada se sudaraju tradicionalne i moderne tendencije. Za akademizam koji se odlikovao pretežno realističnim scenama smeštenim u savremeno ili istorijsko okruženje, sa stvarnim ili imaginarnim likovima, nije bilo neobično da se jedna mitološka scena, kakva je ova, predstavi na jedan vrlo verodostojan način. Priča nije realna, ali ličnosti na slici su predstavljene kao da jesu. Nije bilo neobično ni da, pod uticajem impresionizma, jedan akademski slikar, sa idejom da predstavi neki mit, odluči da izađe u prirodu i dozvoli da mu sunčeva svetlost dodatno rasplamsa maštu.

Tako nešto se, verovatno, desilo i ovom francuskom umetniku, pretežno slikaru istorijskih kompozicija, koji je 1894. godine odlučio da predstavi čuvenu srednjovekovnu legendu na simboličan način (na veoma sličan način nešto kasnije je u nekoliko verzija to učinio i naš Paja Jovanović). U pitanju je konkretna ličnost, ali u nazivu slike ona je univerzalna i tipična za istoriju i kulturu srednjeg veka (koju su simbolistički slikari jako voleli), a može se prepoznati po specifičnom odevanju. Na detalju ove slike mi, u stvari, vidimo, deo odeće (ili, možda bolje, opreme) jedne muške figure, na kome se reflektuju ženske figure koje ga okružuju u jednom raskošno cvetnom polju. Ženske figure su nage, ali pretežno skrivene i prekrivene cvećem kao vencima ili šeširima. Da je reč baš o ovom glavnom junaku priče, iz koje je umetnik preuzeo motiv, kazuju nam i njegove reči: ,,Predodređeni, odeven u simboličan oklop od srebra, ide prema Ideji, ne obraćajući pažnju na pozive Života”. Da li znate o kom umetniku i slici je reč?

Rešenje prethodnog broja: Edmund Bler Lajton, Odlikovanje (The Accolade), 1901

Edmund Bler Lajton, Odlikovanje (The Accolade), 1901, Izvor: Vikimedijina ostava

septembar, 2022.

Leave a Reply

Your email address will not be published.