Nika sa Samotrake, detalj, foto: Wikipedia

Ko slobodu hoće, sam mora na juriš,
svojim rukama mora pobedu oteti.

Ustajte, sinovi Grčke!
Čas slave je bio i prošao;
Potomci te starine,
Pokažite od kog ste roda!

Bajron

Kada je Zevs objavio rat Titanima, Stiks je na svet donela svoje četvoro dece koji su u tom poduhvatu trebali da mu pomogu. Rivalstvo, Snaga i Sila uradiše svoje i nakon teške borbe Zevs zarobi i pokori neprijatelje. Tada pred njega stupi, u vrtlogu prozirne tkanine, četvrto dete, ćerka Nika, i stavi mu venac na glavu.

– Ja sam boginja pobede, brža od vetra, i moja će ruka od sada zauvek krunisati one koji zasluže večnu slavu.

Boginja pobede, Nika, uglavnom se predstavlja sa vencem ili krilatom krunom oko glave, činijom ili peharom za libaciju, kadionicom ili lirom na kojoj svira pobedničku pesmu. Na novcu je prikazivana i kako drži palminu granu, pošto je to drvo takođe smatrano simbolom pobede. Ona predstavlja pobedu u ratu, kao i u miru, pa se njenoj poseti mogu nadati ratnici, sportisti i umetnici. U bici sa Titanima prikazuje se kako upravlja Zevsovim kočijama. Zbog toga je njen lik postao amajlija putnicima namernicima, pa je krasila pramce mnogih brodova. Njena figurnina postavljana je i na zaprežna kola jer je obećavala i dobre kopnene puteve. Često se identifikuje kao boginja Atena, ili jedan od njenih atributa, a Spartanci su je prikazivali u lancima – kako im ne bi pobegla i kako bi zauvek ostala u njihovoj službi. Ipak, najpoznatija i jedna od najmonumentalnijih njenih predstava, poznata je između ostalog upravo po svojim raširenim krilima. Nastala je u periodu helenizma, a danas bdi nad morem posetilaca koji prolaze glavnim stepeništem muzeja Luvr.

Helenistička skulptura boginje pobede napravljena u drugom veku pre nove ere. Ime skulptora nije sačuvano, ali se veruje da je on poticao iz Praksitelove ili Lisipove kiparske škole. Moguće je da je u pitanju bio Pitokritos iz Lindosa. Skulptura je visoka 2,44 metara a za njenu izradu korišćen je najbolji mermer sa Tasosa i Parosa. Osim krila, koja su postala njen zaštitni znak, (kao i inspiracija za logo jedne od najpoznatijih firmi sportske opreme koja je pozajmila i boginjino ime – Nike) skulpturu krasi i neverovatna punoća draperije čiju će izradu biti nemoguće dostići sve do perioda baroka. Ako se statui približite, onoliko koliko prostor to dozvoljava, zaista možete primetiti kako je jedan deo pokvašen i poput mokre tkanine zalepljen za njenu nogu, dok je drugi uskovitlan usled naleta vetra. Stoga statua odaje utisak da je boginja u pokretu i da je u isto vreme zagazila u more i poletela. Ili je ovaj dualitet mora i vetra uzrokovan time što je krasila pramac pobedničkog broda?

Skulptura je izrađena u čast boginje pobede, ali i pobede u pomorskoj bici, zbog čega je ponavljala položaj koji je korišćen na pramcima brodova. Koja je pomorska bitka u pitanju, ne može se sa sigurnošću tvrditi, iako se na postolju skulpture može videti rec Rhodios – Rodos. Moguće je da je slavila morske pobede ovog ostrva koje je u tom periodu bilo najmoćnija sila Egeja. U pitanje se dovodi još jedna pomorska bitka, tj., pobeda makedonskog generala Demetrija Poliorketa koji je u trećem veku pre nove ere pobedio flotu ostrva Krit. Druga teorija je da se zapravo nalazila u niši pozorišta, na oltaru koji je bio urađen u obliku pramca broda.

Skulptira Nike sa Samotrake pronađena je 1863. godine na ostrvu Samotraka koje je tada pripadalo Osmanskom carstvu. Pronašao ju je francuski konzul i arheolog amater, Šarl Šampoazu, koji ju je iste godine poslao za Pariz. Od 1884. godine nalazi se u stalnoj postavci muzeja Luvr, koji je napustila, zajedno sa Miloskom Venerom i Mikelanđelovim Robovima samo za vreme Drugog svetskog rata. Nakon rata, u Beču je otkriven je fragment ruke na osnovu kojeg se došlo do zaključka da je jedna od ruku bila podignuta u znak pozdrava onima koji boginji idu u susret.

Danas je izložena tako da je ne možete zaobići ma koliko vremena odvojili za posetu muzeju. Retko je kada moguće naći se usamljen pred njom, ali ima nečeg svečanog u prizoru velike grupe ljudi koji su sa najrazličitijih strana sveta došli pod noge boginji pobede, da se poklone njenoj drevnosti i njenoj lepoti.

piše: MoonQueen

Leave a Reply

Your email address will not be published.