foto: Tamara Živković

piše: Tamara Živković

Natašte je jedna topla priča o odrastanju, životu, o ljubavi i porodici, o nestajanju i nastajanju i borbi koja ta dva procesa često prati. Ovo je prvi roman Marije Jordeve, novinarke i dizajnerke, čiji je životni put obeležen selidbama i promenama – od rođenja u Skoplju, preko odrastanja u Moskvi i studija u Ljubljani, do života u Beogradu, a taj životni put nam ona upravo i opisuje u svom romanu, ističući tu ideju da, ma gde čovek bio, on kroz sećanja i ljubav uvek može da nosi svoj dom u sebi.

Roman je sastavljen iz niza kratkih proznih formi, od kojih svaka predstavlja po jednu skicu iz života same naratorke, sećanje na događaj koji je umnogome obeležio njen životni put i vrednu uspomenu koja je duboko utkana u njen identitet. U samom uvodu romana naratorka pred nas, u kratkim crtama, iznosi glavne junake ovog romana iliti ličnosti u njenom životu – to su ona, njena mlađa sestra i najbolja prijateljica Eli, njihovi mama i tata, njen suprug Đole i ćerka Sena. Sve dalje što se u romanu odvija primarno se tiče odnosa među ovim likovima i toga kako se ti odnosi čuvaju u sećanju same naratorke i kako su oni oblikovali nju i njen odnos prema svetu.

Ceo roman je satkan od sećanja, sećanja na porodicu, na detinjstvo, na odrastanje, na roditelje, i ona su nosioci ljubavi, sa jedne strane, ali i bola sa druge, jer njihovo mesto, nažalost, pripada prošlosti. Ljubav i bol su dve dominantne emocije koje su prisutne kroz svaku reč u ovom romanu, koje ne isključuju jedna drugu već se prožimaju. Samo jedan pogled na balkon stana u kome su naratorka i njena sestra rođene dovoljan je za emotivno putovanje kroz prošlost ispunjenu ljubavlju i srećom.  

„Tu smo naučili da smo mi – MI, gde god dalje krenuli, a život zna da smo zaista krenuli svuda. To je osećaj kao da smo i dalje svi na okupu. Eno nas gore za stolom, ručamo. Kikoćemo se jer je tata nešto izjavio, a mama je prevrnula očima. Srčemo pasulj jer je petak. Miriše hleb. Srećni smo. Svi. Zajedno.

Jedan korak ispod balkona i sve nestaje.

Ljubav i bol ostaju.”

Natašte, Marija Jordeva

Dva su dominantna događaja koja su obeležila ovaj roman u celosti. To su život i smrt, odnosno odlazak naratorkinog oca sa ovog sveta i dolazak njene ćerke na isti. I jedan i drugi su obeleženi borbom, ljubavlju, bolom, nadanjima i očekivanjima. Naratorka se, sa jedne strane, kroz sećanja i uspomene, grčevito drži za svog pokojnog oca, ne želeći da ispusti ijedan trenutak svog života koji je provela sa njim, dok se, sa druge strane, uporno bori da se i sama ostvari kao roditelj, da tu podršku i sigurnost koje su njoj pružene u detinjstvu sada i ona podari nekom novom biću.

„Otkad znam za sebe, ja sabiram i oduzimam. Verujem u neki savršeni reciprocitet. Svega. Dešavanja i odnosa sa drugima. Da se dobro dobrim vraća, ali još bitnije da se dobro nečim plaća.

Kada je tata napustio ovaj svet, ta mogućnost balansa mi je zauvek nestala. Tu nema naplate. Nema nadoknade. Kada izgubiš roditelja, preostane ti još jedna prostija operacija: odbrojavanje. Života. Unazad. Dok kazaljke ne otkucaju do kraja. Ništa.”

Natašte, Marija Jordeva

Natašte je roman koji se i čita natašte, odnosno na prazan stomak, kako biste imali prostora u sebi da osetite svu toplinu i plemenitost koju on u sebi nosi, da osetite ljubav i dobrotu razvijene u detinjstvu, očuvane u sećanjima i prenete kroz život dalje, na neke nove ljude koji su tek u nastajanju.

jul, 2023.

Leave a Reply

Your email address will not be published.