Svi mi smo čitali Ep o Gilgamešu, ako ni zbog čega, a ono jer je ovo delo odvajkada deo obavezne školske lektire. S razlogom je tako. Ep o Gilgamešu je prvo poznato književno delo, a smatra se da je inspirisalo mnoga naredna dela kao što su Odiseja i čak Knjiga o postanju (deo koji govori o potopu je vrlo sličan opisu potopa iz Epa o Gilgamešu).
Gilgameš je stvarna istorijska ličnost, peti kralj grada Uruka. On ima, sudeći po mitu iz Mesopotamije, božansku snagu. Posvećen je svome gradu, pravi zid kao zaštitu od neprijatelja i gradi hramove kako bi grad bio u milosti bogova. Nasuprot tome, kada su stanovnici grada u pitanju, on je egocentrični vladar tiranin, koji koristi stanovnike kako mu se prohte. Bogovi zbog toga bivaju razljućeni i odlučuju da ga kazne tako što će mu poslati Enkidua – divljeg čoveka koji mu je ravan po snazi.
Enkidu postaje pitom nakon seksa sa sveštenicom iz Ištarinog hrama, a zatim odlazi da pronađe Gilgameša. Nakon celonoćne borbe, oni se sprijateljuju i odlaze zajedno u avanture – ubijaju Humbabu u kedrovoj šumi i pobeđuju nebeskog bika. Nakon što odbija ljubavni odnos sa boginjom, bogovi ubijaju Enkidua. Gilgameš ostaje slomljen i razočaran, i tada kreće u potragu za travkom koja će mu obezbediti besmrtnost. Njegova potraga zapravo je glavni deo celokupnog epa. Travku na kraju ne nalazi i umire kao smrtnik. Verovalo se da je Gilgameš dve trećine bog, jednu trećinu čovek, a upravo ta ljudska trećina ga je sprečila da dostigne besmrtnost dostupnu samo bogovima.
Relativno skoro, otkriveno je 20 novih, nepoznatih redova ovog epa. Ti redovi ne menjaju u biti ovo delo, u smislu da ne utiču značajno na fabulu, ali ipak rasvetljavaju neke, do sada, nejasne momente. Ovo je veoma značajno otkriće jer je delo pronađeno 1853. godine, a od tada nije bilo većih dopuna istog.
Novootkrivenu tablu muzej je 2011. godine otkupio od krujumčara. Naime, u Iraku postoji prećutni dogovor po kojem muzej bez pitanja otkupljuje istorijske artifakte, kako oni ne bi napustili zemlju. Ova ploča otkupljena je sa drugih 80-90 ploča, a kada ju je ugledao, profesor Faruk Al-Ravi naložio je da se krijumčaru plati koliko god da traži. Ploče su kupljene za 800 dolara.
Pronađeni stihovi pripadaju 5. tabli Epa o Gilgamešu, i veoma su bitni istraživačima književnosti iz više razloga. Prvi stihovi daju drugačiju sliku kedrove šume u koju Gilgameš i Enkidu odlaze da bi nasekli drva i odneli ih u Vavilon.
17 [Through] all the forest a bird began to sing:
18 […] were answering one another, a constant din was the noise,
19 [A solitary(?)] tree-cricket set off a noisy chorus,
20 […] were singing a song, making the … pipe loud.
21 A wood pigeon was moaning, a turtle dove calling in answer.
22 [At the call of] the stork, the forest exults,
23 [at the cry of] the francolin, the forest exults in plenty.
24 [Monkey mothers] sing aloud, a youngster monkey shrieks:
25 [like a band(?)] of musicians and drummers(?),
26 daily they bash out a rhythm in the presence of Ḫumbaba.*
Sada se vidi da je kedrova šuma prikazana kao džungla bogata različitim životinjama i pticama. Ovaj podatak je značajan jer se deskripcija nije često mogla pronaći u vavilonskoj narativnoj poeziji. Šuma je opisana kao puna života i muzike. Teško je, u savremeno vreme, zamisliti da se nekada na tom prostoru nalazila bujna vegetacija i fauna, ipak, nekada je na području Bliskog istoka, konkretnije Mesopotamije, bilo i lavova i majmuna i slonova i lisica. Situacija je sada nešto drugačija. Ovakav sled događaja nagoveštavaju i Enkidu i Gilgameš u nekoliko novootkrivenih stihova:
300 […] Gilgameš […] forest(?),
301 […] aromatics from that cedar they were taking [for the … of ] Enlil.
302 [Enkidu] opened his mouth to speak,
saying to Gilgameš:
303 “[My friend,] we have reduced the forest [to] a wasteland,
304 [how] shall we answer Enlil in Nippur?
305 ‘[In] your might you slew the guardian,
306 what was this wrath of yours that you went trampling the forest?’ ”
Oni shvataju da će ubistvo Humbabe i sečenje šume dovesti do promene u prirodi, a u stihovima se opisuje nešto slično ekološkoj katastrofi. Ekološka svest je nešto novo što se javlja u staroj književnosti, a osećaj kajanja menja način na koji posmatramo Enkidua. Ispostavilo se da detalji mita naliče proročanstvu, i da se upravo to i dogodilo. Lov na lavove je postao kraljevski sport, džungle su pretvorene u obradiva zemljišta, celokupna flora i fauna je desetkovana.
Pojedini stihovi menjaju i viđenje ličnosti Humbabe. U fragmentima stihova izgleda kao da se on i Enkidu znaju od pre, i da, čuvši buku, Humbaba pretpostavlja da se Enkidu vraća kući. Takođe je sam Humbaba prikazan više kao vladar, a manje kao običan divljak, čak nailazimo i na nagoveštaj radosti zbog povratka prijatelja.
61 Ḫumbaba [talked with himself, speaking a word:]
62 “Did not a … go [. . . . . . ?]
63 Did not [. . . go . . . . . . ?]
64 Why are […] perturbed [and … ?]
65 Why are my own [. . . . . . ?]
66 In terror(?) for … [. . . . . .]
67 How indeed … [. . . . . . ?]
68 In my very bed [. . . . . .]
69 For sure Enkidu(?) [. . . . . .]
70 In goodwill he [. . . . . .]
71 If a word to [. . . . . .]
72 May Enlil curse [him . . . . . . !]”
73 Enkidu opened his mouth [to speak,]
[saying to Gilgameš:]
74 “My friend, Ḫumbaba [. . . . . . ,]
Za prevod teksta sa fragmenata na engleski i tumačenje novih redova epa možemo zahvaliti prevodiocu Endruu Džordžu i profesoru Faruku Al-Raviju. Ploča se može videti u muzeju Sulaimania (Suleimaniyah), a ukoliko želite da čujete kako Ep o Gilgamešu zvuči na akadskom jeziku, kliknite na link.
piše: Aleksandra Vujić
