Posvećeno Jeleni Šapić koja je krenula u svoju piratsku avanturu.
Desert i ljuti gusari? To nekako miriše na kolač sa rumom. Međutim, nisu baš svi gusari ljuti, ali su u ovom tekstu svi imaginarni. Mnoge od njih smo upoznali prvenstveno u legendama i pričama, imajući sopstvene ideje o njihovom izgledu, stilu i manirima, a potom smo ih pronalazili u ilustracijama knjiga i različitim animacijama i ekranizacijama. O kakvim god ličnostima se radilo, uvek su nam bili primamljivi i uzbudljivi zbog njihovog načina života ispunjenog avanturama na udaljenim morima, potragama za blagom, čuvenim brodovima, borbama, opasnostima, herojstvima ili antiherojstvima. Sa verovatno najubedljivijom i nezaboravnom posadom koja broji deset članova, u najranijem detinjstvu upoznao nas je Ljubivoje Ršumović, ali pokušaćemo da pronađemo i druge gusare, kapetane, pirate ili mornare uz koje smo odrastali.
Maturin Marej Balu, Fani Kembel (Fani Kembel, gusarka kapetan: Priča o revoluciji), 1845.
Prvo pa žensko. Iako se jedno drugo slavno ime vezuje za najuticajnijeg fiktivnog gusara svih vremena o kome će odmah potom biti reči, zanimljivo je da je Fani Kembel, ova neustrašiva, ali izmišljena dama, heroina istoimenog romana iz 1844. godine, imala takav uticaj na čitaoce da su o njoj kasnije nastajale biografije kao da se radilo o stvarnoj ličnosti. Priča je prava avanturistička – Fani, prerušena u muškarca, postaje gusarka sa namerom da spasi svog zarobljenog verenika. Balu, bostonski pisac, izdavač i autor ovog romana, bio je i ilustrator prve naslovnice pod pseudonimom Poručnik Marej.
Deset ljutih gusara došlo u moj krevet, jedan pao s kreveta – ostalo ih devet
Nevel Konvers Vajet, Long Džon Silver (Ostrvo sa blagom), 1911.
Otac svih pirata, Long Džon Silver, nastao je maštom škotskog pisca Roberta Luisa Stivensona. Njegov roman Ostrvo sa blagom, u kome je Silver protagonista, objavljen je prvi put 1883. godine, a lik Džona Silvera je već od tog trenutka postavio standard za ikonografiju gusara. Iako je reč o 19. veku, Silver je, kao i većina pirata posle njega, predstavljen u kapetanskoj uniformi tipičnoj za piratsko zlatno doba – drugu polovinu 17. i prvu polovinu 18. veka, kao što vidimo na ovoj Vajetovoj ilustraciji. Pored toga, Silver je često prikazivan sa njegovim papagajem Kapetanom Flintom, a upečatljivo je i to da je u jednoj od pomorskih bitaka ostao bez leve noge te se služio štakama. Ovakva slika gusara je bila osnova, koja je kasnije uz manje ili veće izmene (poput poveza preko oka, duge kose ili brade), postala prepoznatljiv deo popularne kulture.
Devet ljutih gusara još ne znaju ko sam, jednog sam uspavao – ostalo ih osam
Džon Rajan, Kapetan Pagvoš, 1950.
Kapetan Pagvoš najpre se pojavio u stripu Orao 1950. godine, a potom ga je njegov kreator Džon Rajan predstavio i u seriji Kapetan Pagvoš, crno-beloj i veoma jednostavnoj animaciji krajem pedesetih godina 20. veka. Ovaj dopadljiv kapetan broda Crno prase, iako ne naročito hrabar i bistar (suprotno uobičajenoj predstavi gusara), često upada u nevolje zbog svoje pohlepe, ali se iz njih uvek izvuče zahvaljujući vernim članovima njegove posade. Animirana serija je krajem sedamdesetih godina imala i kolor verziju.
Osam ljutih gusara, ja ih oštro gledam, jedan pao u nesvest – ostalo ih sedam
Viktor Hubinjon, Riđobradi, 1961.
Gusar francuskog porekla koji je nakon problematične mladosti počeo da luta morima i prikuplja blago ploveći na svom brodu Crnom sokolu, ime je dobio, naravno, po svojoj riđoj bradi. Istoimeni belgijski strip, originalno izdavan na francuskom jeziku, bio je veoma popularan u Jugoslaviji gde je izlazio na srpskom jeziku pod imenom Demon s Kariba i hrvatskom, najpre kao Crvenobradi, a potom i Riđobradi, dok je u Italiji bio poznat pod nazivom Barbarosa.
Sedam ljutih gusara pobeglo na brest, jedan pao na glavu – ostalo ih šest
Abdulah Kozić, Miljan (Mali pirat), 1971.
Ako se sećate lektire za četvrti razred osnovne škole, Mali pirat, setićete se dečaka Miljana i njegove piratske avanture. Pisac Anto Staničić nas u ovom dečjem klasiku upoznaje i sa bokeljskim običajima 18. veka, a neka od mesta kroz koje junaci knjige prolaze na svom putu punom uzbudljivih događaja, mogli ste možda da obiđete i na svojim letovanjima u Boki kotorskoj. Jedno od njih je Modra ili Plava špilja na ulazu u zaliv u kojoj se odvija poslednje poglavlje knjige.
Šest ljutih gusara zbrisalo u svet, jedan se izgubio – ostalo ih pet
Stiven Spilberg i Kris Kolumbus, Jednooki Vili (Gunisi), 1985.
Ima li većeg majstora današnjice za avanturu od Stivena Spilberga (ovde još u saradnji sa Krisom Kolumbusom i Ričardom Donerom)? I ima li veće filmske potrage za blagom za decu od Gunisa? Već prvi kadar filma, čuvena gusarska zastava sa belom lobanjom na crnoj pozadini, poznata pod univerzalnim nazivom Džoli Rodžer, obećava uzbudljivu avanturu. Gunisi su deca iz kraja koja pod vođstvom Majkija Volša polaze u potragu za blagom gusara iz 17. veka, Jednookog Vilija (One-Eyed Willy). O Viliju iz lokalnih legendi i mape Majkijevog oca pronađene na tavanu, saznajemo da je radio na španskom dvoru, sukobio se sa engleskim kraljem i ukrao mu blago, a potom postao gusar i kapetan broda Inferno, ali ga vidimo samo kao kostura kada njega i njegovo skriveno blago Gunisi pronađu vekovima kasnije.
Pet ljutih gusara lete ko leptiri, jedan pao u bunar – ostalo ih četiri
Eni Graham Džonston, Kapetan Kuka (Petar Pan), 1988.
Iako je najpoznatiji lik Kapetana Kuke svakako Diznijeva animacija iz 1953. godine, prve ilustracije čuvenog gusarskog kapetana nastale su već 1911. godine, kada je škotski pisac Ser Džejms Metju Beri svoj pozorišni komad iz 1904. objavio kao roman pod nazivom Petar Pan ili dečak koji nije želeo da odraste. Decenijama kasnije, nizala su se brojna izdanja knjiga sa različitim ilustracijama, a vazda elegantni, ali oholi kapetan, našao se i u ilustracijama jedne od poznatih sestara, britanskih ilustratorki, bliznakinja Graham Džonston. Eni je krajem osamdesetih godina ilustrovala jedno izdanje knjige veličanstvenim radovima u maniru tradicionalne britanske ilustracije 19. veka.
Gle, četiri gusara, bes u njima vri, jedan puko od muke – ostalo ih tri
Hose Luis Lopez Guardia, Sandokan, 1992.
Deca koja su negde na prelazu najnovijih vekova svakog dana u 7.30 kretala u školu, sećaju se da su to činila na dobro poznat znak: Majstor tona, Nebojša Burović. Jedan od jutarnjih crtaća uz koje smo odrastali bio je Sandokan sa čuvenom domaćom sinhronizacijom. Ovaj poznati pirat Južnog kineskog mora, moćnog glasa, u ovoj simpatičnoj verziji je, u stvari, bio tigar. Nije neobično da se likovima u crtaćima dodele ljudske osobine, a izgled životinje, ne bi li deci bilo jasno da oni nisu stvarni, ali zašto baš tigar u ovom slučaju? Sandokan je fiktivni pirat kasnog 19. veka, koga nam je 1883. godine prvi put u svom romanu predstavio italijanski pisac Emilio Salgari. U jedanaest avanturističkih romana, Sandokan je bio poznat i kao Malezijski tigar, te su animatori ove verzije verovatno odlučili da bi ovakav lik – tigar sa turbanom i sabljom za pasom – bio u skladu sa celokupnom pričom, njegovim istočnjačkim poreklom, egzotičnim ambijentom i brojnim avanturama.
Tri ljuta gusara a protiv njih ja, jednog sam zviznuo – ostala su dva
Ted Eliot i Teri Rosio, Kapetan Džek Sperou (Pirati sa Kariba), 2003.
Danas mnogima verovatno omiljeni imaginarni pirat, Džek Sperou, postao je nezaboravan zbog upečatljive uloge Džonija Depa u filmu Pirati sa Kariba. Poznat po svojoj inteligenciji i lukavosti, ali i prevarama i sklonosti ka rumu, deluje kao da je večito pripit, te takvom pojavom najbolje zavara svoje protivnike uz moto: Zašto se boriti kada možemo da pregovaramo? Njegov karakter i gestikulacija nastali su, kako se smatra, kao mešavina Kita Ričardsa, gitariste grupe Roling Stouns i Pepea la Tvora, samouverenog i navalentnog tvora iz Looney Tunes crtaća, a potom su razrađeni uz pomoć scenarista i samog Depa koji je svojim viđenjem uticao na celokupan izgled ovog famoznog pirata.
Dva ljuta gusara a pogled im ledan, jedan se okliznuo – još ostao jedan
Džejson Čen, Mis Forčn (League of Legends), 2010.
Ako danas neko od vaših najmlađih odrasta uz LOL, a vi, kao ni ja, ne znate, u stvari, šta je to tačno, znajte da je reč o igrici League of Legends u kojoj je jedan od likova ozloglašeni lovac na glave, atraktivna ali brutalna gusarka Sara Forčn, poznata kao Miss Fortune. Originalno zlatokosa sa često crvenom farbanom kosom, Mis Forčn istopi svakog ko joj se nađe na putu. Sarin izgled, ali i karakter, na kojima je angažovan čitav umetnički tim, menjaju se iz sezone u sezonu, kako i sama animacija u igrici napreduje. Stoga je poznajemo kroz više stilova i izgleda, ali svaki od njih jasno ukazuje na to da je reč o fatalnoj ženi.
Jedan ljuti gusar postao je medan, prosto se istopio – ostao nijedan
U svakom pogledu prošla me je strava, sad je sve u redu – može da se spava
piše: Ana Samardžić
maj, 2019.