Dejvid Bouvi, foto: flickr/ Piano Piano!

Dejvid Bouvi je 8. januara napunio 69 godina. Svoj rođendan proslavio je uz novi album pod nazivom Blackstar. Samo dva dana kasnije, 10. januara, je preminuo. Svojom iznenadnom smrću šokirao je fanove širom sveta ostavljajući ih potpuno nespremne, sada suočene sa svetom u kojem više ne živi njihov heroj. Radeći sve do smrti, čak i tokom svoje osamnaestomesečne borbe sa rakom jetre, jasno je koliko je Bouvi bio posvećen muzici. Čovek koji je promenio rokenrol svet, uticao na mnoge umetnike, promenio izgled popularne kulture, promenio mnoge živote… Nikad dovoljno hvale o njegovim uspesima na muzičkoj sceni. Međutim, retko ko je upoznat sa time da je Dejvid Bouvi bio strastveni kolekcionar umetnosti. Kako je i sam 1998. godine izjavio za Njujork tajms, umetnost je bila jedina stvar koju je želeo da poseduje. Naredne godine u intervjuu za BBC Newsnight izjavio je da je jedina stvar koju je strastveno kupovao i sakupljao bila umetnost.

Poput drugih britanskih rokera svoje generacije, Bouvi je pohađao umetničku školu, koja je zasigurno imala veliki uticaj na njegovu buduću, veoma izuzetnu karijeru. Tamo počinje da crta, slika, pravi grafike, ali istovremeno kreće da razvija interes za tuđa umetnička dela, što ga je i nagnalo da postane kolekcionar. Devedesetih godina je čak osnovao izdavačku kuću koja je objavljivala knjige vezane za umetnost, a za koju je takođe i pisao kao likovni kritičar i intervjuisao mnoge savremene umetnike. Upravo kod ovih članaka primećuje se njegovo ogromno znanje,veoma dobro formirani stavovi o umetnosti i umetnicima koji su ga okruživali, kao i sofisticiran ukus za umetnička dela koja su ga inspirisala. U sada već nadaleko poznatom intervjuu za časopis Njujork tajms, godine 1998. Bouvi još kaže: „Umetnost treba da bude dovoljno otvorena prema meni kako bih mogao da razvijem dijalog sa njom”, što je u mnogim prilikama bilo ono što je Bouvi radio.

Kroz muziku i tekstove, često je davao neku vrstu omaža savremenoj umetnosti kao i njihovim protagonistima. Setite se pesme AndyWarhol sa albuma koji je izašao 1971. godine HankyDory. Kako sam naziv pesme kaže, ona govori o jednoj od najvećih figura pop-arta, koji je izvršio ogroman uticaj na Bouvija, ili film Basquiat iz 1996. godine gde vidimo Bouvijevu interpretaciju ovog umetnika. Aludirajući na Vajldovog Dorijana Greja u video spotu za pesmu Look Back in Anger iz 1979. godine se pojavljuje kao slikar u umetničkom ateljeu. Zatim pozivanje na Krisa Bardena(Chris Burden)u pesmi Joe the Lion ili možda najočiglednije priznanje savremenoj umetnosti – njegov album Outside iz 1995. godine u kojem se, između ostalog, dotiče Venecijanskog bijenala. Zatim na albumu Reality Bouvi će prepevati pesmu Džonatana Ričmena Pablo Picasso. Ne treba zaboraviti knjigu Vilijama Bojda Nat Tate: An American Artist 1928–1960 iz 1998. godine, koju je objavila njegova izdavačka kuća 21 Publishing. Knjiga se bavi nepoznatim umetnikom Net Tejtom koji uništava 99% svojih umetničkih dela i izvršava samoubistvo u svojoj 32. godini. Bouvi je zajedno sa Bojdom uspeo da prevari kritičare koji su krenuli da tvrde kako poznaju rad umetnika Net Tejta, a istina je bila da je on bio samo izmišljeni lik. Zanimljivo je i to da je promocija knjige održana u kući Džefa Kunsa, takođe umetnika, koji je poznat po svojim ogromnim reprodukcijama banalnih, svakodnevnih predmeta.

UMETNIČKA KOLEKCIJA DEJVIDA BOUVIJA

Na osnovu svega ovoga zaključujemo da je Bouvi imao impresivno znanje o umetnosti. Prikupljanje umetničkih dela za njega nije bilo samo standardno kupovanje slika koje bi visile na zidovima njegove kuće. Prikupljanje je za njega bila velika strast. U mnogim intervjuima legendarni muzičar otkrivao je imena umetnika i njihovih dela koje je prikupljao, poput Grejema Saterlenda, Leona Kosofa, Stenlija Spensera, Vilijama Tilera, Dejvida Bomberga, Franka Ojerbaha i mnogih drugih. Prema nedavnoj listi koju je sastavio ArtNet, kolekcija Bouvija sastoji se od radova različitih umetničkih pokreta, kao što je, na primer, apstraktni ekspresionizam, koji mu je ujedno bio među omiljenima. Tu je i Piter Lenionov (Peter Lanyon) Obalni ribolov iz 1952. godine. Bouvi je bio toliki poštovalac njegovog rada da je čak objavio knjigu o njegovoj umetnosti 2000. godine. Jedno od najpoznatijih dela njegove kolekcije, ujedno i možda najkontroverznije, jeste Hrvatsko-muslimanski rat Pitera Hausona iz 1994. godine. Bio je i vlasnik jednog dela britanskog umetnika Damjana Hirsta. Sa njim je takođe sarađivao praveći slike na površini koja se okreće, takozvani spin art. Svoju umetničku kolekciju, legendarni Bouvi najbolje opisuje u svojoj biografiji koju je napisao Nikolas Peg, gde kaže kako je posedovao velike majstore poput Tintoreta i Rubensa, ali da se uglavnom zanimao za britansku umetnost 20. veka i to ne za velika imena poput Frojda ili Hoknija već je tragao za delima koja su prosto privlačila njegovu pažnju i ostavljala, po njegovom mišljenju, značajan trag vremena u kojem su nastajala, a čiji autori najčešće nisu bili toliko poznati.

piše: Milica Jovanović

Leave a Reply

Your email address will not be published.