Bio sam mali kada je izašao spot za pesmu Zajdi, zajdi u izvođenju Radomira Mihailovića Točka, a za potrebe filma Vizantijsko plavo. Mislio sam da je bradati gospodin koji svira gitaru isti onaj koji strasno grli Kaju Žutić na podolskom govečetu. Posle nekog vremena, razdvojio sam Točka od Laze Ristovskog jer potonji očigledno nije gitarski majstor, a ostavio je samo brke nakon izvesnog vremena. Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, nakon Smakovih albuma: Bioskop Foks, Egregor i Live Without Audience ličnost Radomira Mihailovića Točka i njegovog umetničkog rada je sve više ulazila u žižu moga interesovanja. Baveći se istraživanjem diskografije grupe Smak i Točkovog samostalnog umetničkog rada, došao sam i do neizbežnog Ulaska u harem. Mnogi se dive ovoj kompoziciji, koja jeste pravi instrumentalni izazov. Tu su se pojavile i urbane legende kako su Točak i Vlatko Stefanovski ili Goran Bregović izlazili na instrumentalne duele, pa oni nisu mogli da ponove to što Točak odsvira, pa im on odsvira pored Ulaska i Izlazak iz harema, tj. Ulazak unazad itd. No, to u ovoj priči nije ni bitno. Tako dolazimo do trećeg pojma iz naslova ovog teksta. Jarak.

„Jarak” ovde označava jednog čoveka. Imenom i prezimenom, Dragolјub Jaraković, nadimkom Jarak, je bio čačanski gitarista i boem, poznata ličnost toga grada. Važio je za umešnog gitaristu, koji je izvodio u to vreme popularne balade i romanse. Nјegov učenik i poštovalac, Dragolјub Dudić – Dude, isto Čačanin, kaže, čak i jedini pravi gitarista u to vreme u Čačku. Kako je Jarak živeo životom koji u to doba i nije bio baš popularan, a bazirao se na provođenju vremena u kafani, od nečega je morao i živeti. Pošto je znao da svira gitaru, odlučio se da čačanskoj mladeži, koju je sve više zahvatao talas popularne muzike sa zapada, a eksploatiše gitaru kao glavni instrument, daje časove sviranja. Tako je došao i do malog Radomira Mihailovića. Dečaka kome je jedna noga ostala ukrućena za ceo život, koji će provesti šest godina po raznim bolnicama ne bi li nekako našao leka za „pešačku bolest”, kako se ista zove. Točkov otac, isto „Točak” po nadimku, po struci kolar, jednog je dana u kafani uočio mladog momka za kog se znalo da svira gitaru. To je bio Jarak. Ni njega život nije milovao jer ga je otac, nakon smrti majke i brata, ostavio u Čačku na životnu milost ili nemilost i napustio grad sa svojom novom suprugom. Dogovor je bio sledeći : „Ti mom detetu časove gitare, ja tebi dva obroka dnevno.” Tako je i bilo. Jarak možda jeste, a možda i nije slutio, da će on biti prvi učitelј jednom od najvećih gitarista ovih prostora i istinskom virtuozu ovog instrumenta.

Godine su prolazile. Točak je rastao sa svojim instrumentom, nabavio svoju prvu električnu gitaru, svirao u čačanskim Dečacima sa Morave, pa u belgijskim klubovima. Nakon ovih avantura dolazi do susreta sa Slobodanom Stojanovićem – Kepom i Zoranom – Batom Milanovićem, sa kojim ih je povezao Kepin drug iz vojske Dragan Albić – Biska (Točak će mu posvetiti niz kompozicija sa tim imenom) i formiranja kultne kragujevačke grupe Smak. Na snimanju emisije Od glave do pete reditelј je zamolio Točka i momke da odsviraju neku instrumentalnu kompoziciju sa etno temom, što je bilo jako popularno u to vreme da se čuje. Mihailović se nevolјno odlučuje da snime kompoziciju za emisiju, ali ovo nailazi na opšte oduševlјenje reditelјa i ekipe. Ostali članovi grupe uspevaju da ga ubede da tu izvedenu kompoziciju snime kao singl. Nakon borbe izdavačkih kuća ZKP RTLJ i Suzy Records, potonja daje bolјu ponudu i dobija pravo da izda singl. A koji singl? Ulazak u harem.

Verovatno se sada pitate kakve veze ima Jarak i Ulazak u harem, jer Točak ima veze sa oba? Jarak je komponovao Ulazak u harem, verovatno u umetničke, ali i didaktičke svrhe. Kompozicija je pogodna za vežbanje prstiju i svakom svom učeniku Jarak je izvodio ovu kompoziciju, a oni verovatno pokušavali da je odsviraju kako znaju i umeju. Radi se o orijentalnom motivu koji je Jarak negde nekada čuo i od toga napravio jedan mali muzički komad. No, zašto Jarak nikada nigde to nije zabeležio nego se čekalo da to uradi njegov učenik? Nije voleo da bude sniman, a nije voleo ni publiku. Pomenuti Dragolјub Dudić – Dude je, jednom prilikom, kada je Jarak posetio njegov dom, svome učitelјu dao električnu gitaru u ruke, ali umesto u obično pojačalo, instrument je uklјučio u magnetofon i tako napravio neprocenjive i jedine snimke svoga i Točkovog učitelјa. Točak je za te snimke rekao da ne odražavaju umeće Jarka u pravom svetlu, jer je već bio načet bolešću. Ali, svakako su neprocenjivi jer su istok jedne kompozicije koja je simbol domaće rok muzike u aranžmanu R.M. Točka.

Singl grupe Smak je momentalno stekao veliku popularnost, takvu da je ponovno uvršten na još jedan singl grupe iste te 1975, ali i u novom ruhu 1978. godine, a postala je i standard na živim nastupima benda. Nažalost, tvorac kompozicije u izvornom obliku nije doživeo objavlјivanje istog. Dragolјub Jaraković – Jarak preminuo je od posledica teškog života godinu dana ranije. U znak sećanja na njega, Dragoljub Dudić – Dude je pomenute zabeležene snimke, među kojima i Ulazak u harem, uvrstio na album Vreme serenada koji je izdat 2005. godine, na osamdesetogodišnjicu rođenja svoga učitelja.

Ulazak u harem ostaće jedna od najprepoznatljivijih i najboljih kompozicija srpskog roka, ali i duhovni spomenik jednom čoveku i jednom vremenu koje je sve dalje iza nas, kao i svima onima koje je, pomoću ove kompozicije, učio gitari i njenim čarima. Na spomeniku Dragoljuba Jarakovića piše: „Gitaro moja, živote moj, jedina ljubavi moja.” Pa da time i završim, jer nema boljeg načina.

piše: Pavle R. Srdić

Leave a Reply

Your email address will not be published.