
piše: Pavle R. Srdić
Praznični su dani, a oni zaslužuju praznični tekst. Iako nisam baštinio ovu praksu uredno tokom godina, na početku novoga leta, pričamo o jednoj popularnoj pesmi. Božićnoj pesmi. Poprilično staroj. Najpopularnijoj pesmi popularne muzike… savremene muzike… uopšte, najpopularnijoj pesmi svih vremena. Različiti su kriterijumi za takvu tvrdnju, ali gledajući tematiku mojih tekstova, istorija planete nije zabeležila popularniju pesmu.
Naravno, komercijala daje – odnosno, ne daje – svemu pravu čar, kako se uzme. Naime, kao što je poznato, pesme sa prazničnom tematikom uvek dobro prolaze – naravno, najbolje oko samih praznika o kojima pevaju – međutim, jedna pesma se izdvojila kao praznični evergrin. Ratne 1942. godine, teško da je američki pevač i glumac Bing Krozbi mogao da pretpostavi da objavljuje najpopularniju pesmu svih vremena. Iako Krozbi ostaje zapamćen kao jedan od plodnijih i raznovrsnijih američkih umetnika, ostatku sveta je najpoznatiji kao Mister Beli Božić, s obzirom na popularnost pesme o kojoj pišemo.
Na tekst i kompoziciju Irvinga Berlina, jula 1942. godine objavljena je pesma White Christmas, koju je pomenuti Krozbi snimio uz pratnju grupe Ken Darby Singers i orkestra Džona Skota Trotera. Navešću neke činjenice koje nisu ukazivale na preveliku uspešnost ovog singla. Naime, ova pesma je nastala u sklopu muzike za film Holiday Inn iz 1942. godine sa Fredom Asterom u glavnoj ulozi, a čiji je kompletan autor Berlin. Bing Krozbi nije bio baš oduševljen kompozicijom, i po sopstvenom priznanju, nije smatrao da će pesma zabeležiti neki trajniji uspeh, štaviše i kasnije je govorio da – citiram – „pesmu solidno može da otpeva i svraka sa rascepom kljuna”, aludirajući na lakoću kojom se može izvoditi. Neka vas ne zavara datum objave singla – jul mesec, dakle podaleko od Božića i kalendarski i sezonski – pesma je prvi put javno izvedena na Božić 1941. godine – po gregorijanskom kalendaru.
Naravno da su oni – koji na to polažu previše – primetili da autor pesme nije hrišćanin, već Jevrejin, što stvar dodatno začinjava, jer, zaboga kako Jevrejin može osetiti čar Božića? Upravo, tu stereotipija kleca, jer gospodin Irving Berlin, iako Jevrejin, jako je voleo Božić i praznično doba. Kao dete, iako druge veroispovesti, obožavao da je da proslavlja ovaj veliki hrišćanski praznik sa svojim susedima na ulicama Njujorka. Ta ljubav je izašla kroz pero 1940. godine u Kaliforniji, okupanoj sunčevim zracima, i to verovatno negde oko Božića. Zagledan u palme koje se njišu na toplom povetarcu, Irving je potajno patio za zavejanim njujorškim ulicama, toplim stanovima i kućama i prijatnom prazničnom atmosferom na kakvu su uobičajeno navikli stanovnici severne hemisfere. Zamislite da ložite badnjak na plus 30 na plaži? Mada, kako je krenulo sa ovim klimatskim promenama…
Elem, ni naslov nije slučajno odabran – barem ja tako mislim. Naime, motiv Belog Božića je i pre ove pesme bio poznat u popularnoj kulturi. Beli Božić je ništa drugo do Božić sa snegom, za razliku od Zelenog Božića – dakle, onog bez snega. Beli Božić je eksploatisani motiv u delima Čarlsa Dikensa, pa mnogi smatraju da je ovaj pisac u stvari i tvorac opisa ovakvog idiličnog vremena kroz literarna dela. Beli Božić je i pojam u meteorologiji, a američki, kanadski i britanski propisi poseduju i posebne definicije u pogledu kontinuiranosti snežnih padavina i debljine snežnog pokrivača da bi se Božić nazvao belim.
Međutim, ne treba zaboraviti i još jedan detalj, koji drastično utiče na činjenicu popularnosti ove pesme. Ona je nastala ranije, ali je prvi put otpevana i objavljena na ploči u toku Drugog svetskog rata. Sjedinjene Američke Države su u ovaj planetarni sukob zvanično ušle samo nekoliko nedelja pre objave ovog hita, a američki umetnici su dali svoj doprinos bodrenju i održavanju morala svojih vojnika. Od toga izuzetak nije bio ni sam Bing Krozbi, koji je u jednom razgovoru naveo da je najteži momenat u svojoj karijeri doživeo izvodeći ovu pesmu pred gregorijanski Božić 1944. godine na ratištu u severnoj Francuskoj pred oko stotinu hiljada američkih vojnika. Dok je pevao, morao je i sam da se suzdrži od prizora hiljada i hiljada vojnika, daleko od toplog doma i praznične atmosfere, na drugom kontinentu i okruženja koje je bilo sve, samo ne praznično. Da stvar bude gora, nedugo nakon Krozbijevog nastupa, veliki broj tih momaka je položio svoje živote u borbama protiv Nemaca u krvavoj ofanzivi na Ardenima.

Iako božićna, pesma je obeležila još jedan težak momenat u američkoj vojnoj istoriji. Naime, američka ambasada u južnovijetnamskoj prestonici, Sajgonu, prilikom povlačenja američkih državljana i ugroženih Vijetnamaca, izdala je posebno pisano uputstvo o načinu evakuacije ovih lica iz glavnog grada Južnog Vijetnama pred nadolazećom ofanzivom snaga Severnog Vijetnama i Vijetkonga. Jedno od uputstava je podrazumevalo da se navedena lica u potpunosti spreme za ukrcavanje na autobuse koji bi ih odveli do tačaka gde bi bili evakuisani helikopterima na američka plovila u Južnom kineskom moru kada se začuje signal za evakuaciju sa postavljenih razglasa po gradu. Signal za evakuaciju bila je pesma White Christmas – zašto? Pa, među Amerikancima je postojala jedna uzrečica – kada čuješ ovu pesmu kad joj vreme nije, znaj da nešto nije u redu. Tako su znali da treba bežati, jer se sve odigrava aprila meseca 1975. godine – daleko od Božića.
Naravno, postojali su i dežurni kritičari. Između ostalog, tvrde da pesma ne bi nikada postala popularna da nije bilo rata i da nije bila forsirana od strane vojnih vlasti. Bili u pravu ili ne, ipak, pesma je, pokazaće se, izdržala test vremena. Naredne 1943. godine, pesma je dobila Oskara za najbolju originalnu pesmu. Prilikom dodele, još jedan kuriozitet. Za trivia-sladokusce – Irving Berlin je jedini čovek u istoriji dodele Oskara koji je sam sebi dodelio nagradu. Previdom organizatora ili ne – Berlin je bio određen da dodeli Oskara dobitniku u ovoj kategoriji u kojoj je i sam bio nominovan. Kada je objavio da je on dobio Oskara, šarmantno je dobacio sa bine: „Drago mi je da mogu da uručim ovu nagradu, znam dugo ovog čoveka, dobar momak!”.
Na redu su brojke. Što se tiče diskografije, kao što rekoh, White Christmas se smatra komercijalno najuspešnijom prazničnom pesmom – i pesmom uopšte, bez obzira na žanr – svih vremena. Iako nema najpreciznijih podataka o prodajnim tiražima, procenjuje se da je prodata u preko pedeset miliona primeraka širom sveta, a da sa obradama drugih umetnika, taj broj premašuje cifru od preko stotinu miliona prodatih nosača zvuka širom sveta. Jedno vreme je bila aktuelna debata, da li je prodavanija ova ili pesma Eltona Džona Candle in the Wind. Mnogi smatraju da je Krozbijeva pesma ipak zabeležila daleko veće tiraže, iako se Džonu odaje priznanje da je svoj tiraž prodao za mnogo kraće vreme nego što je nekoliko decenija, koliko se dugo prodaje Krozbijeva numera.

Što se tiče top-lista, one u doba izlaska ove pesme nisu bile zastupljene na način na koji su to kasnije postale, ali je vredno pomena da se ova pesma svake godine, zbog svog prazničnog karaktera vraća na top-liste širom sveta, pa je vredno pomena da je tokom svih ovih godina dostizala broj 3 na Bilbordovoj Adult Contemporary listi, broj 4 na holandskim top-listama, te broj 5 na top-listama širom Ujedinjenog Kraljevstva. Što se tiče opšte popularnosti pesme, možda će vam biti od značaja ovaj podatak – pesma je toliko puta kopirana i reprodukovana sa originalnog mastera, da se on upropastio – bez preterivanja – pa je Bing Krozbi morao da snimi novi master snimak 1947. godine, što jeste najpoznatija verzija ove pesme širom sveta, a još jednu verziju će snimiti 1954. godine za potrebe filma pod nazivom White Christmas.
Posebno izdvajam moderne platforme. Što se tiče pregleda na Jutjubu, više je video-snimaka sa višemilionskim pregledima, dok zvanični spot na profilu umetnika Binga Krozbija beleži oko 4 800 000 pregleda u momentu pisanja ovog teksta. Što se tiče platforme Spotifaj, na njoj postoje dva snimka verzije pesme iz 1947. godine – jedan beleži nešto manje od 400 000 000 pregleda, dok drugi beleži nešto više od 441 000 000 pregleda, što je daleko realniji pokazatelj vanvremenske popularnosti pesme, dok se ista na ovoj platformi sigurno bliži prvoj milijardi.
U nastavku priče, malo i o brojnim obradama ove pesme. Najviše talasanja izazvala je obrada jednog i jedinog Kralja rokenrola – Elvisa Preslija. Naime, rokenrol kao nov muzički pravac koji doživljava bum u šestoj deceniji 20. veka, nije bio po volji muzičarima starog kova, kakav je bio Irving Berlin. On je Elvisovu verziju ove pesme nazvao „profanom parodijom njegovog prazničnog standarda”. Međutim, iako je pesma u Preslijevom izvođenju bila zabranjivana od strane pojedinih radio-stanica, „krunisani kralj od estradne misli” je znao kako da se postavi i da stvar preokrene u svoju korist, a svoj album božićnih pesama, na kraju, pretvori u uspešan projekat, pa su Irvingovi pokušaji ostali sa malo efekta. Ova pesma beleži preko pet stotina obrada od strane muzičara raznih generacija – od Frenka Sinatre i Perija Koma, grupe The Drifters – obrada u R&Bmaniru – preko Endija Vilijamsa, Otisa Redinga – obrada u soul maniru, Majkla Boltona, Garta Bruksa, Andree Bočelija, pa do modernih muzičkih zvezda poput Gven Stefani, Megan Trejnor i Majkla Bublea. Neki sa više, neki sa manje uspeha, proneli su na svoj način i održali popularnost ovog vanvremenskog hita.
A možda je, dok je pisao pesmu, Irving Berlin video jednog malog anđela među krošnjama kalifornijskih palmi. Onog anđela koji je svoju dušu ispustio na Božić 1928. godine u jutarnjim časovima, kada su ga tata Irving i majka Elin, Berlinova druga supruga, zatekli beživotnog u svojoj kolevci. Možda ga je ta belina Božića do kraja života podsećala na belinu maloga anđela… a ko će znati! Srećni praznici!
januar, 2024.