piše: Iva Vukotić
Oktobar nam pruža mnoge stvari – hladnije dane, početak faksa, pumpkin spice latte iz omiljene kafeterije, najdraže kapute i, naravno, planove za proslavljanje Noći vještica (Halloween ili Dan svih svetih, kako ko zove). Dok sam studirala u Beogradu, to je bio idealan izgovor za kupovinu maski u kineskim radnjama, pravljenje džin-tonika i ostajanje u KC Gradu do 2.00 ujutru. Međutim, otkud uopšte ideja da se 31. oktobar obilježava i kako je to izgledalo u 19. vijeku?
Pa, recimo samo da poznata fraza tricks or treat, koju bi klinci trebalo ponavljati pri kucanju na vrata sa kanticama za slatkiše, nije uvijek bila tako bezazlena kao što je danas. Naime, imigranti iz Engleske, Irske i Škotske su u 18. i 19. vijeku veliki broj svojih običaja prenijeli u Ameriku. Tako i Noć vještica. Kraj oktobra i početak novembra predstavljao je period mraka, opasnosti i neizvjesnosti zbog zime koja bi mogla ugroziti usjeve. Da bi odobrovoljili više sile, ljudi su počeli da praktikuju određene igre i obrede u koje su nerijetko bila uključena djeca.
Tako su prvi doseljenici na američko tlo već bili pravi majstori u smišljanju smicalica koje su bile dio čak nekoliko vjekova starih sujevjerja. Jedini problem je bio u tome što su ponekad zaista pretjerivali. I ne, nije se radilo o slatkišima. Više je akcenat bio na podvalama. Na primjer, djeca su saplitala ljude u mraku, vezivala kvake na ulaznim vratima koja su bila jedna nasuprot drugim, razbijala ili sapunjala prozore, pa čak i dovlačila brodiće i ređala ih po gradskim ulicama ili naseljima na obalama. Zabilježeno je da su osamdesetih godina 19. vijeka šaljivdžije premazale klupe mašću u jednoj crkvi i premazivale fasade kuća crnom bojom. Čak 200 dječaka iz Vašingtona je 1894. godine koristilo vreće sa brašnom i napadalo prolaznike. Ipak, s malo vedrije strane, sve ovo se dešavalo u manjim mjestima, gdje su se komšije poznavale i na neki način očekivale da se desi neka zvrčka u noći između 31. oktobra i 1. novembra.
Iako se Noć vještica vezuje najviše za SAD, bilo ga je i u Evropi. Postoje zabilješke o prvoj Noći vještica u Ženevi, negdje oko 1870. godine. Vijest o proslavljanju ovog praznika prenosile su lokalne novine. U suštini se pisalo o bezazlenim šalama i podvalama od strane mladih momaka, kao što su zvonjava na ulaznim vratima, razbacivanje kupusa i pasulja, lomljenje prozora (u redu, uzmite ovo „bezazleno” sa rezervom).
Nisu svi vidjeli ove pomalo vandalske činove kao nešto čemu se treba nasmijati i krenuti dalje. Jedan žitelj je izjavio da bi počinioce trebalo propisno kazniti i da bi to blagotvorno uticalo na njihovu budućnost. Zaista, neka djela su prelazila granicu bezopasnog, što je dovodilo i do hapšenja. Na primjer, 1898. nekolicini mladića je rečeno da moraju što prije napustiti Ženevu jer su za vrijeme Noći vještica uništili trotoar. Bilo je i smrtnih slučajeva, kao kada je maskirana omladina toliko prestravila jednog slučajnog prolaznika, da je doživio ozbiljan srčani udar.
Osim ovih neprijatnih događaja, ljudi su se uglavnom trudili da ne prelaze granicu dobrog ukusa. Organizovana su okupljanja u lokalnoj baptističkoj crkvi, kao i maskenbali u kući izvjesne gospođe M. H. Ajvs. Novine su štampale priče o duhovima i savjete koje igre se mogu igrati kao i ideje za kostime. Jedan od tih članaka je podsjećao mlade, zaljubljene dame da te večeri mogu ugledati odraz svog budućeg muža u ogledalu; dok je drugi predstavljao pravila igre u kojoj jedan igrač glumi medijum i pokušava da pročita misli ostalima.
U Velikoj Britaniji je postojala tradicija paljenja lomače. Kada lomača dogori, stvarao se prsten od pepela po kojem su oni koji su stajali okolo polagali kamenje. Svako je imao svoj kamen. Ujutru, ako bi neki kamen bio pomjeren ili ne bi činio savršen krug, vjerovalo se da ta osoba neće preživjeti narednu godinu. Proricanje je u Noći vještica bilo od posebnog značaja jer se vjerovalo da duhovi oživljavaju i ostvaruju želje ili donose vijesti o budućnosti svakog pojedinca. Tako su se u hranu skrivali razni sitni predmeti, od kojih je svaki imao određeno značenje. Prsten je značio brak, a novčić bogatstvo – slično našim božićnim običajima, samo što je ovdje skoro svako mogao da nađe nešto.
Kao i kod svakog praznika, hrana je predstavljala bitan dio. Međutim, u 19. vijeku praksa kupljenja slatkiša po komšiluku i dalje nije toliko zaživjela kao danas. Umjesto toga, pekli su se tradicionalni kolači, a djeca su dobijala i ušećerene jabuke. Vračanje je i ovdje bilo prisutno, tako što bi se savjetovalo mladim ljudima da pojedu samo tri zalogaja kolača od slanog ovasa nakon čega bi u tišini otišli na spavanje, bez ičega za piće. Vjerovalo se da će im se tako u snu ukazati budući bračni drug i ponuditi vodu da utole žeđ. Jabuke su korišćene ne samo kao poslastice, već i kao rekviziti u igrama. Popularno hvatanje jabuka zubima u kanti vode izvodi se i danas, dok je varijanta da se voćka ubode viljuškom koja se drži među zubima rjeđa. Kao što smo već više puta pomenuli, Noć vještica je bio praznik kada se želja da se pronađe partner udvostručava, pa je tako postojala praksa da se kora jabuke izreže u jednom čitavom, neprekinutom potezu i baci preko ramena. U onom obliku u kojem padne na zemlju očitava se prvo slovo imena budućeg dragog. Potencijalni parovi su takođe bacali kestenje u vatru da vide da li su kompatibilni za budućnost. Ako jedan od kestena odskoči, to je loš znak. Ali ako se sporo i lagano peku, onda je to pokazatelj stabilne veze.
U današnje vrijeme, većina ovih tradicija je izbrisana. Halloween je samo postao savršen izgovor za izlazak, organizovanje okupljanja najbližih prijatelja i gledanje filmova strave i užasa – što možda i nije tako loše. Jer, iskreno, kladim se da bi većina djevojaka radije gledala Vampirske dnevnike u dnevnoj sobi i pila džin-tonik nego strepela hoće li kora jabuke formirati slovo P. Možda.
oktobar, 2024.
