
piše: Marija Kovačević Kuzmanović
Mračni vitez se ponovo vratio na bioskopsko platno, i to mračniji nego ikad pre – kako psihološki, tako i vizuelno! Nakon dugih, višegodišnjih odlaganja usled pandemije koronavirusa, napokon smo dočekali novu eru filmova o Betmenu, i to kakvu nismo videli u dosadašnjim igranim adaptacijama.
Razvoj je pokrenut još, sada već davne, 2013. kada je rečeno da će tadašnji Betmen, Ben Aflek (Ben Affleck), napisati, režirati, producirati i glumiti u filmu The Batman. Međutim, kako ste već i sami primetili, od toga na kraju nije bilo ništa, te se filmska štafeta prebacila na talentovanog reditelja Meta Rivsa (Matt Reeves). Rivs je preokrenuo celu priču i lišio je svih konekcija sa DCEU-om, napravivši time obradu i Betmen univerzum za sebe.
Film se pokazao toliko uspešnim, kako kod kritičara, tako i kod publike, da se već uveliko vodi debata da li je ovo možda najbolji Betmen ikada snimljen! Rivs se dosta oslanjao na izvorne materijale, pogotovo iz stripova Batman: Year One, Batman: The Long Halloween i novele Batman: Ego. Štaviše, od svih reditelja koji su obrađivali Mračnog viteza i priče iz stripova, Rivs je do sada najvernije prikazao lika onakvog kakvog ga pravi Betmen fanovi znaju – iz stripova i iz animiranih filmova. Dodajte na to estetiku i princip neo-noar žanra, talentovanog glumca Roberta Patinsona, inspiraciju od Kurta Kobejna i bam – eto najmračnijeg i, po mom mišljenju, najboljeg detektiva do sada.
Za razliku od Nolana, koji je svog Betmena sveo na bazični nivo njegove kompleksne ličnosti i samo nagruvao akcijski spektakl u sva tri dela, Rivsov Betmen je duboko istraumirana ličnost, koja se još uvek nije formirala niti kao Betmen niti kao Brus Vejn, jer ga još uvek progoni ubistvo njegovih roditelja. On je i dalje gnevan i neiskontrolisan, kakav i treba da bude u svojim počecima. Akcija je svedena na nužni minimum u kontrolisanim dozama, a ističu se Brusove detektivske veštine i intelekt. Betmen je pre svega detektiv, a tek onda majstor u borilačkim veštinama. On je strah i trepet kriminalcima Gotama (što je idealno prikazano već u prvoj sceni filma) i postepeno evolvira od simbola osvete u simbol nade Gotama.

Sa druge strane, kao paralelu Betmenu, imamo Pola Dejna (Paul Dano) u ulozi serijskog ubice i genija Ridlera. Rivs je kroz odnos Betmena i Ridlera potvrdio čuvenu ideju iz stripova kako Betmen sam stvara svoje negativce. Inspiraciju za prikaz Ridlera izvukli su po uzoru na poznatog serijskog ubicu Zodijaka. Iz želje da razotkrije laži i prevare koje su temelj Gotama, Ridler koristi svoje žrtve i detektivske veštine Betmena kako bi ,,doneo pravdu”. Taj monolog negde pri kraju filma, kada Betman poseti Ridlera u Arkamu, odlično prikazuje ono što je srž Ridlerovog lika i kako je on u ovom filmu ,,druga strana novčića” Betmenu. A tek da ne pominjem kako se Patinson briljantno pokazao kao ranjivi Betmen u toj sceni! Betmen generalno ne priča mnogo, već uvek svedeno i jasno, dok mimika očima i usnama maksimalno dopunjuje sentiment i emocije scene.
Film je toliko bogat likovima i pričom da je jako teško ne pričati o svemu detaljno! Iako traje čak tri sata, ne postoji nijedna scena koja bi bila višak. Sve su bitne ili za priču ili za Betmena kao lika. Čak i sporedni likovi ne deluju kao sporedni, svi su jako važni u široj slici. Alfred, Selina, Pingvin, Gordon – svi su kao i Betmen na početku svoje prirodne evolucije u one likove kakve želimo da ih vidimo u drugom delu. Jedino je Falkone tu lik koji je na kraju svog karakternog razvitka, i to ne samo zato što je ubijen u četvrtoj petini filma. On je krucijalan za psihološki razvoj Brusa Vejna i Seline Kajl. Isto tako su i njih dvoje, Brus i Selina, krucijalni jedno za drugo. Ne samo iz ljubavnih razloga, već zato što jedno drugo dopunjuju kao likove i pokazuju jedno drugom da nije sve tako jednolično, već život ima više uglova.
Kostimi, scenografija, rekviziti, pa i Betmobil su brutalno dizajnirani, i to u pozitivnom smislu. Čak i same Ridlerove metode ubijanja i upotreba društvenih mreža se čine stravično realističnim do te mere da iskreno mogu da zamislim da već sutra neko krene da čini istu stvar. Korupcija sistema, dilovanje droge, ubistva, izbori za novog gradonačelnika/icu, odnosi policajaca, (ne)funkcionalnost policijske stanice… Sve to oslikava Gotam onim tamnim, crnolikim bojama koje ističu pitanje: da li je moguće spasiti Gotam od samog sebe? U istoj meri oslikavaju i našu realnost, čineći ceo doživljaj filma još više tenzičnim.
Mogla bih još mnogo da pišem o Betmenu, pogotovo što sam ogroman ljubitelj lika, a i oduševljena sam filmom, ali isto tako verujem da bi vas mrzelo da čitate jedno deset strana samo o Mračnom vitezu. Moja preporuka je da obavezno pogledate film ako već niste, a ako jeste i ne sviđa vam se, da ga pogledate još minimum dva puta. Svakako se radujemo Betmenovoj budućnosti, njegovim najavljenim nastavcima i spin-off serijama.
april, 2022.