Printscreen/ YouTube/ they0killed0kenny

Beogradski ogranak novog talasa imao je pregršt imena, a stigli smo da pišemo samo o nekima. No, vremenom jedan bend se izdvojio kao njihov neprikosnoveni predstavnik, toliko da čak i kada smo pisali o drugima, ovo ime je bilo negde u pozadini – Ekatarina Velika. Po raspadu Šarla, Milan Mladenović pravi novu grupu, a nove saborce nalazi u svojim bivšim bendovima. Iz Limunovog drveta – Dragomira Mihajlovića Gagija na gitari i bivšeg kolegu iz Šarla, Ivicu Vdovića Vda na bubnjevima. Na bas-gitari dolazi Bojan Pečar, bivši član grupe VIA Talas, čiji je najpoznatiji hit Sama. Na prvom i jedinom albumu TalasaPerfektan dan za banana ribese igrom slučaja našla buduća prva postavke Katarine – Bojan kao član Talasa, sa Milanom i Vdom kao gostima. Ipak, mnogo zanimljivija je sama pevačica Mira Mijatović – ćerka Cvijetina Mijatovića (predsednika predsedništva SFRJ iliti Tito posle Tita).

Socijalni lepak beogradske kulturne scene, nezvanična „Princeza Dedinja” održavala je ogromne kućne žurke, na kojima su prisustvovalisvi budući članovi EKV-a, Bebi Dol, Goran Vejvoda, Peca Popović, Dušan Gerzić Gera, sestre Udovički, Sonja Savić, Krle itd. Iako je, nažalost, zaboravljena, ona je predstavljala prototip domaće avangarde, koja se sastojala od raznih umetnika, mahom dece visokih zvaničnika, vojnih lica ili uglednih beogradskih porodica. Bili su privilegovani, ali pomalo i samoizolovani od stvarnosti koja je postojala sve mračnija. Savršen primer toga predstavlja prekid njihove probe na Dedinju od strane njenog oca, koji ih je najljubaznije zamolio samo da se privremeno utišaju (ne da prekinu!) dok on telefonom razgovara sa Brežnjevom.

No, vratimo se EKV-u. Gagi krsti bend po svojoj tadašnjoj devojci, Katarina II i kreću sa svirkama, sve dok na jednoj od njih ne upoznaju svog sledećeg člana – Margitu Stefanović Magi. O njoj je stvarno dosta pričano i pisano, tako da bih ja samo izdvojio jednu, čini mi se, često zanemarenu činjenicu – Magi je jedna od retkih, ako ne i jedini ženski instrumentalista bilo kog balkanskog benda (jedini primer kojeg ja mogu da se setim, pored nje jeste E play, koji je pak nastao mnogo kasnije). Svoj prvi album izdaju ’84 sa kojeg izdvajam Geto, Aut, Jesen. Međutim, kako to obično biva sa bendovima, dolazi do mimoilaženja razmišljanja pa bend napuštaju Vd i Gagi i time započinju svojevrstan vid tradicije da po jednom albumu bend menja bubnjara, gitaru i/ili basistu, s tim da je Bojan ipak ostao sedam godina u grupi.

Sa odlaskom Gagija, koji je imao autorska prava na ime benda, menjaju ime u Ekatarina Velika, i snimaju drugi album, sa kog se izdvajaju Oči boje meda i Zaboravi ovaj grad. Čudna činjenica je to da je redosled pesama na samom albumu različit od onoga što piše na omotu. S vetrom u lice je treći album koji ih približava široj publici sa Kao da je bilo nekad, Novac u rukama i njihov prvi veliki hit Ti si sav moj bol. Proboj se nastavlja i to ne malom zaslugom producenata kao što su Teodor Jani i Mitar Subotić. Jani, poreklom iz Australije, radio je sa Orgazmom, Viktorijom, Štulićem itd, dok je za to vreme Subotić – Suba  gradio svoj pseudonimom Rex Ilusivii – svakako jedna od zanimljivijih ličnosti na našoj, ali i svetskoj muzičkoj sceni. On ’83 godine kreće anonimno da šalje svoje snimke Radiju Novi Sad, da bi tek pošto su oni izazvali interesovanje otkrio svoj identitet široj javnosti godinu dana kasnije. Producira EKV, Haustore Oktobar 1864, da bi sa UNESKO-vom stipendijom otišao u Brazil gde ostaje i gradi zavidnu karijeru čak i po stranim standardima, a tamo će skoro deceniju kasnije snimiti i Milanov poslednji album Angel’s breath. Spomenuli smo i Oktobar, bend koji je osnovao Željko Mitrović (da, taj!), kome se pored svega ne može osporiti da je učestvovao u građenju odličnog benda u kojem je bio odlični basista.

Na našu žalost koja se iznova ponavlja, nemamo dovoljno mesta da pišemo o njima onoliko koliko bismo želeli. Ipak, za priču o EKV-u, Oktobar je bitan kao neko s kim su često delili nastupe, a po čijem raspadu njihova pevačica – Tanja Jovićević, postaje nezvaničan član EKV-a, kao prateći vokal na albumima i nastupima. Sa njom, Janijem i Subom, EKV izbacuje svoja dva najuspešnija albuma, Ljubav i Samo par godina za nas, inače jedina dva albuma na kojima imaju istog bubnjara, Srđana Todorovića. Sa ovih ostvarenja stvarno nema smisla izdvajati bilo koju pesmu (mada je meni 7 dana omiljena), tako da ću se samo osvrnuti na Milanove tekstove, koji bi po nekima trebalo ući u čitanke – i mada mi jasno zašto tako misle, sam Mladenović se ne bi složio: „To nikad nije ni trebalo da predstavlja poeziju, samu za sebe. To ne treba čitati odvojeno od muzike”. Naravno da ćemo još pričati o ovoj grupi, ali odlučio sam da ih barem u ovom broju pustim dok su još na vrhu.

And now for something completely the same.

Krajem sedamdesetih u Sarajevu se u podnevnim časovima išlo na utakmice FK Železničara, posle čega se pilo hladno pivo dok se raspravljalo o Nerudovoj poeziji, a na kraju se naravno potučete oko neke devojke. U takvoj atmosferi, podrgevanoj domaćim filmovima, sportom i rokenrolom odrastala je grupa srednjoškolaca koji ubrzo kreću sa sopstvenim svirkama i predstavama, ne obazirući se na to što to čine po podrumima, garažama i stanovima. Tako se u sarajevskom naselju Koševo krčkao Novi primitivizam, pokret koji je predstavljao otpor (obične raje) svim vidovima establišmenta – kulturnih, socijalnih i političkih. Iz te skupine prvo se izdvajaju dva benda: Pseudo bluz bend sa Nenadom kao frontmenom i Elvis J. Kurtović & His Meteors, sa Mirkom Srdićem na čelu. Navoditi sve članove benda bi bio Sizifov posao, pošto su se članovi svih ogranaka Primitivizma međusobno razmenjivali članovima skoro na nedeljnoj bazi. Članovi su birani ne po tome ko kako peva, svira, glumi već po tome ko blizu stanuje, sa principom ako ima dve ruke, može da svira.

Pored muzike, na Radio Sarajevu 2 krenuli su sa svojom emisijom,PRIMUS (Priče i muzike subotom) u kojoj su pored muzike izvodili svoje skečeve, preteču Top liste nadrealista. Prvi petnaestominutni skeč sastojao se od „terorističkog preuzimanja stanice” i listom zahteva koji su podrazmevali više mladih bendova, više pank pesama na plejlistama, davanje radija i omladinskog centra onima kojima po pravu pripada – mladima i slično. Za to vreme Pseudo bluz bend ima probe u stanu njihovog frontmena Nenada, koje u jednom momentu prekida njegova majka, koja naglo ulazi u sobu i kroz dim progovara: „Deco ovde mora da se zabrani pušenje”. Tako od ’81 Zabranjeno pušenje, Elvis i Metori zajedno sa počecima Plavog orkestra sviraju po garažama, kafanama i manjim klubovima nikad ispred više od 300 ljudi.

Tek početkom ’83 Goran Marić poznatiji kao Malkom Muharem, ozbiljnije razmatra stvaranje pokreta koji će predstavljati okvir za sve njihove buduće aktivnosti. Pored spomenutih, najznačajnija imena pokreta su dr Nele Karajlić, mr Sejo Sexon, Dražen Ričl, Boris Šiber, Zenit Đozić, Branko Đuro Đurić, Saša Lošić i dr. Pokret (ne)zvanično počinje na jednoj martovskoj svirci gde sviraju Elvisovi meteori i Pušenje, ali Primitivci nisu tome pridavali mnogo pažnje i nastavli su sa šegom po starom, nesvesni da se glas o njima širi u svim većim gradovima SFRJ… osim Sarajeva koje ih je naravno najbolje poznavalo i nije ih uzimalo za ozbiljno. No, odjednom im se otvaraju vrata – Pokret objavljuje manifeste sa sloganom Tuđe hoćemo, svoje nemamo, pišu otvoreno, šaljivo pismo Bregoviću, pozivajući ga da batali Dugmiće i dođe pod njihovo krilo, i ono što je najvažnije ulaze u studio.

Ključna godina za Novi primitivizam je ’84  kada snimaju prve albume i prve epizode Nadrealista. Elvis snima Mitovi i legende o kralju Elvisu (na kojem gostuje Magi iz EKV-a), a Zabranjeno Pušenje izbacuje Das ist Walter, sa kojeg nastaju hitovi  Anarhija All Over Baščaršija i Zenica Blues. Walter je inače sniman sedam meseci, ali samo zato što su svakog jutra morali tražiti Mahmut Pašu Ferovića (bivši član Čička) po kafanama, pošto su snimali u njegovom kućnom studiju. Mada su producenti odlučili da album nema tržišnu vrednost i štampaju ga u samo 3000 primeraka, toliko se brzo razgrabio da doštampavaju opet i opet sve dok nisu prodali preko 100 000 kopija. U tome im svakako nije odmogao ni uspeh prve sezone Nadrealista. Iako su oni predstavljali televizijski ogranak Novog primitivizma, ironično, njihova prva sezona je mogla biti snimljena samo kao niz skečeva i fora izmedju najnovijih narodnjačkih hitova. Tako ste u pauzi između Marinka Rokvića i Halida Bešlića mogli videti naše astronaute kako putuju svemirom u potrazi za najboljim burekom, ili sarajevkog heroja Fu-Do-a kako brani raju od fuš robe na pijaci. Jedini uslov koji su morali da ispune je da izbegavaju bilo koju političku temu. Na albumima i televiziji su se pridržavali tog pravila, ali misleći da niko ne obraća pažnju na njihove koncerte, usled tehničkih problema Nele izjavljuje pred publikom: „Crk’o je maršal”, misleći pritom na pojačalo, ali šala je bila isuviše providna.

Usledio je napad kakav se ne pamti na našim prostorima, pa su čak i naše šaljivdžije morale da se skriju od javnosti neko vreme, ali posledice nisu izbegli. Nadrealisti su ukinuti na skoro pet godina, a njihov sledeći dvostruki album Dok čekaš sabah sa šejtanom nije imao ni blizu pokrivenost u medijima kao prošli, pa su ga prodali u samo 30 000 primeraka. Time je deo publike bio zakinut za buduće hitove kao što su Djevojčice kojima miriše koža i Nedelja kad je otišao Hase. Za to vreme Malkom sve više pažnje posvećuje mlađem bendu Plavi orkestar, koji po svojoj prirodi ipak odskače od primitivizma. Iako su imali manje uspone i padove, tek posle povratka iz vojske snimaju svoj prvi Soldatski bal, no čine to nevoljno skoro samo kako bi udovoljili Malkomu. Ali Malkom zna šta radi i album se prodaje u pola miliona primeraka, a Suada, Bolje biti pijan nego star i Good bye teens odzvanjaju sa sto četrdeset unapred prodatih koncerata.

Negde u to vreme, Elvisovi meteori izbacuju Da bog da crk’o rok’n’rol, ali ubrzo ih napušta Dražen Ričl ne bi li osnovao sopstveni bend – Crvenu jabuku. Iako je po svojim romantičnim temama Jabuka bila bliža Plavom orkestru, njihov prvi album je ipak bio primitivistički prost, a njegov doprinos Nadrealsitima je bio i ostao neosporan, tako da ovde nema ni govora o odskakanju od Primitivizma. Album sa pesmama poput Bježi kišo s prozora i Dirlija daje bendu ogroman početni uspeh, koji je nažalost ubrzo prekinut. Naime, na putu ka nastupu u Mostaru, članovi benda doživljavaju saobraćajnu nesreću u kojoj život gube Aljoša Buha i Dražen Ričl. Preostala tri člana (Zlatko, Cunja i Žera) ne znaju da li da nastave sa grupom, ali ipak snimaju u njihovu čast još jedan album Za sve ove godine. Kao što već znamo, album i sam bend doživljavaju uspeh, ali ipak najstariji obožavaci Jabuke iz poštovanja prema Ričlu ih i dan danas zovu Odgrizak. Ovim slatko-gorkim ukusom, završavamo osmi, pretposlednji deo serijala Svetsko, a naše! i nadamo se da od svih naših vernih pratilaca, jedini koji nas neće ispratiti do kraja su oni koji i sami čekaju kraj slatkih ali teških 9 meseci.

piše: Igor Belopavlović

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.