foto: Gary Miller , izvor: Getty Images

piše: Pavle R. Srdić

Šekil O’Nil je, kada govorimo o košarci, jedno od najvećih imena tog sporta. Dominantan centar, jedno osveženje na centarskoj poziciji u NBA ligi devedesetih godina 20. veka. Silovit, energičan, nezaustavljiv. Kako su godine išle, O’Nil je, sticajem okolnosti uspeha Sakramento kingsa predvođenih srpskim dvojcem Divac-Stojaković, uspeo da navuče animozitet vaskolikog sportskog srpstva, jer su tri godine zaredom on i njegovi Lejkersi uspevali da izbace Kingse iz doigravanja za NBA titulu. Noćima smo ga psovali i pljuvali, ali ga to nije sprečilo da sa Kobijem i ekipom kvari naše snove o srpskom dvojcu na krovu NBA lige, a po mogućstvu sa Peđom Stojakovićem kao MVP-em.

No, da bi ova kolumna imala smisao, moramo sa sportskog preći na teren muzike. Šekil O’Nil je i na ovom polju, svakako koristeći se svojom sportskom popularnošću, dosegao izvesne visine, i to pozamašne, ako uzmemo u obzir da je košarkaš, a ne muzičar. Iako je bio uredno i žestoko napadan od strane muzičke kritike, ipak deo kritičara je pohvalio O’Nila za njegov trud, s obzirom na to da su i sami bili svesni da je on sportista, a ne muzičar. Godine 1993. O’Nil će izdati svoj album prvenac Shaq Diesel, koji će biti prodat u preko milion tiraža i dobiće oznaku platinumskog. Koliko mi je poznato, to je i dan-danas jedini muzički album nekog profesionalnog sportiste koji je prodat u platinumskom tiražu. Već sledeće, 1994. godine, O’Nil izdaje novi album pod nazivom Shaq Fu : Da Return koji će biti prodat u duplo manjem, zlatnom tiražu. Na ovom albumu izdvojila se jedna autobiografska pesma, o kojoj će biti reči u ovom tekstu.

Biological Didn’t Bother je singl sa navedenog albuma iz 1994. godine i najveći hit sa istog. Nakon inicijalnog uspeha prvenca, O’Nil se okreće eksperimentisanju unutar žanra, kao i u pogledu tekstova. Ova pesma se smatra emotivno najiskrenijom kada se posmatra tematika O’Nilovih pesama, s obzirom na to da govori o privatnom životu, pre svega njegovom i njegove majke, gospođe Lusil O’Nil. Ali, posvećena je njegovom očuhu, poručniku američke vojske, Filipu Herisonu. Zašto baš Filu, kako mu se Šek obraća?

izvor: Wikimedia Commons

O’Nil je rođen 1972. godine u Njuarku, u američkoj saveznoj državi Nju Džersi. Njegov biološki otac, Džo Touni, bio je problematičan i poročan čovek, zavisnik od opijata i osuđivan zbog različitih krivičnih dela. Upravo zbog posedovanja droge, Touni je vrlo rano počeo da „odsustvuje” iz O’Nilovog života, a Lusil to nije mogla dugo da trpi. Ona i maloletni Šekil su se preselili u Nju Džersi u potrazi za boljim životom. U nekoliko navrata kasnije, O’Nil je isticao da se radilo o veoma teškom periodu života za njega i majku. Ona je radila razne poslove da bi prehranila sebe i njega, a zbog lošeg iskustva sa Tounijem nije bila tako smela da se upušta u nove ljubavne avanture. Sve dok jednog dana na vrata njene kancelarije u gradskoj upravi Džersi Sitija nije ušao Fil Herison. Iako je pristala da izađe sa njim, gospođa O’Nil je skrenula pažnju Herisonu da ona ima malog sina i da je on „teret” koji bi on morao podneti ako želi da se ona uda za njega. Herisonu to nije bio problem, a u prilog tome govori i činjenica da je sa Lusil imao troje dece, pored pastorka Šekila. Iako nije bio biološki njegov, Fil je Šekila vaspitao u strogom, vojničkom duhu. Ustajao je rano, jeo svoje obroke redovno i morao je da uči školu. O’Nil je, u znak otpora, hteo da krene stranputicom kriminala i opasnog društva, ali je Fil to uspevao da primerom, ali i batinama, ispravi. O’Nil je, o jednom svom sećanju, rekao da Fil nikada od njega nije tražio da bude najbolji, već najbolji mogući. Škola, trening i primerno vladanje bili su preduslov da mladi Šekil uživa u čarima Njujork niksa, tada njegove omiljene ekipe. Fil se trudio da svoja obećanja ispunjava, kupujući papreno skupe ulaznice za utakmice Niksa, ali Šekil je radio svoj deo posla. S obzirom na to da je Fil bio vojno lice, a poznato je da ista relativno često menjaju svoja prebivališta – od kasarne do kasarne – O’Nil je jedno vreme živeo u Zapadnoj Nemačkoj, da bi nešto kasnije opet bili na američkom tlu, ovog puta u San Antoniju, u američkoj saveznoj državi Teksas. U San Antoniju Šekil već beleži neke istorijske cifre u svom srednjoškolskom timu i biva prepoznat kao sjajan prospekt za budućnost. Na koledž studije odlazi u Luizijanu, u grad Baton Ruž i koledž na Louisiana State University ili, skraćeno, LSU. Za to vreme, Fil ne odustaje od cilja da Šekilu pruža isto, čak i više, nego svojoj deci. S obzirom na to da je u Šekila trebalo ulagati, pružiti mu najbolje uslove i školovanje, Fil je radio, u odsustvu iz vojske, i nekoliko dopunskih poslova. O’Nil se u intervjuima prisećao kako je umeo da ode kod Fila na neki od tih poslova da bi mu pomogao, jer je on bio premoren od, ponekad, i dvadesetčetvoročasovnog neprekidnog rada, i da to nikada ne može da zaboravi.

izvor: Pinterest

Godine 1992. Šekil O’Nil je, kao prvi izbor (pick) draftovan od strane mlade NBA franšize, Orlando medžik. Kao jedan od najvećih koledž igrača svih vremena, Šek je bio predodređen za dugogodišnju dominaciju i kultni status u najboljoj košarkaškoj ligi na svetu. Uvek je bio pod budnim okom novinara, što zbog svojih vanserijskih partija, što zbog svog atraktivnog i provokativnog nastupa, ali i dugog jezika. No, kada se čovek nađe u takvoj žiži, svašta može da očekuje. Na pompezan način, intervjuom u talk show emisiji Rikija Lejka, pojavio se Džo Touni, Šekov biološki otac…pun pomirljivosti, ali i poziva O’Nilu da se pomire i da opet budu porodica. Naravno, O’Nilova reakcija nije izostala. U ovoj pesmi O’Nil se osvrće na gostovanje svog biološkog oca kao pokušaj da se domogne njegovih para, ali je u istoj naveo da je Fil taj koji je od Šeka napravio preduzetnika, tačnije, koji mu je ukazao da svojim radom i trudom može zaraditi novac – tako da ništa od čeka za biološkog tatu, jer ga ni za šta nije bilo briga, kako kaže sam naslov pesme.

Pesma Biological Didn’t Bother nije zabeležila neki specijalan uspeh, dosegnuvši #18 na Billboard Hot Rap 100 listi 1994. godine. No, kako je O’Nilova popularnost rasla, rasla je i zainteresovanost za stihove ove pesme, duboko lične i surovo iskrene, koji su poslužili i za nebrojena, rekurentna novinarska pitanja u pogledu odnosa oca Džoa i sina Šekila.

O’Nilova muzička karijera dalje beleži pad, ali sportska samo uspone. Kada je okončao svoju devetnaestogodišnju košarkašku karijeru 2011. godine, u 40. godini života, O’Nil je iza sebe imao četiri šampionske titule, tri naslova MVP-ja doigravanja, kao i jedan naslov MVP-ja regularnog dela sezone, a jedan je od najboljih poentera, skakača i blokera u istoriji NBA lige. Kao što sam pomenuo, jedan je od centara koji je redefinisao igru na toj poziciji. Ali, nažalost, nije dugo uživao u penziji u društvu svoga očuha Fila. On je preminuo 2013. godine. Negde u toku 2016. godine došlo je i do susreta Džoa Tounija i njegovog sina, Šekila. Tom prilikom, O’Nil, koji je ponosno nosio prezime svoje majke, poručio je svome ocu da ga razume i da nije ljut na njega zbog toga što ih je napustio, ali da će, za njega, Fil zauvek biti njegov otac i deda njegovoj deci.

Tako je sam stavio tačku na ovo bolno pitanje iz svog života.

avgust, 2020.

Leave a Reply

Your email address will not be published.