ilustracija: Maria Bramasole

piše: MoonQueen

Kalahari, pustinja u Africi, prostire se na oko 900 000 kilometara kvadratnih i zauzima veći deo današnje Bocvane, kao i deo Namibije i Južnoafričke Republike. Ime je dobila od reči kgala što na cvana jeziku (jeziku kojim se govori u pomenutim državama) znaci velika zeđ ili mesto bez vode. Kroz pustinju protiče samo jedna reka, Okavango, čija je delta bogata rastinjem. Ostatak ovog nepreglednog peščanog mora nemilosrdan je prema svim oblicima života na zemlji. Pa zašto bi onda iko želeo da se upusti u surovu misiju osvajanja njenog tla? Praktični među nama rekli bi – zato što se na teritoriji ove pustinje nalazi jedan od najvećih rudnika dijamanata na svetu, a ona je bogata i ugljem, niklom i uranijumom. Oni skloniji fantaziji i mašti pomislili bi – zato što to niko pre nije uspeo da učini; i zato što bi nas prelezak preko pustinje Kalahari učinio slavnim, barem tokom 19. veka.

Abyss of the Hundred Falls

Upravo ovako je razmišljao Vilijam Leonard Hant, Kanađanin koji je život posvetio podvizima na granici sa magijom. Vilijam Leonard Hant u istoriji je ostao upamćen i pod umetničkim, ili pre estradnim, imenom Veliki Farini kojim se sam preimenovao kada je, kao mladić, započeo karijeru akrobate i mađioničara. Legenda kaže da se ovaj momak jednom ušunjao u cirkus koji je gostovao u njegovom gradu Ontariju i da je od tog trenutka ostao trajno zaljubljen u svet šarenih kostima, trikova i dresiranih životinja. Počeo je da vežba i usavršava se za karijeru cirkuzanta, a zatim i da nastupa kao akrobata na žici. Najpoznatiji nastup održao je 1860. godine, kada je prešao iznad Nijagarnijih vodopada. Nekoliko godina kasnije, u Havani, na žici je i ostao bez svoje supruge, koja mu je asistirala, ali je tokom tačke izgubila ravnotežu i pala.

Wire Pont Ferry

Godine 1864. Veliki Farini prelazi veliku vodu i stiže na evropski kontinent. Do kraja decenije proslaviće se kao jedan od najpoznatijih akrobata. Njegova nova asistentkinja Lulu takođe je stekla veliku slavu, a kada je otkriveno da je Lulu sve vreme bila muškarac maskiran u ženu, Farinijev asistent počeo je da se odeva u skladu sa svojim polom, ali je zadržao žensko ime pod kojim se proslavio.

Hunting Giraffe

Veliki Farini je početkom sedamdesetih godina otišao u akrobatsku penziju i posvetio se pronalascima. Pripisuje mu se pronalazak takozvanog ljudskog topa – mašine koja je poput pravih topova umesto đuladi u publiku izbacivala ljude. Prva ljudska topovska kugla bila je četrnaestogodišnja devojčica Zazel koja je 1877. godine u Londonu uspešno ispaljena iz topa.

ilustracija: Maria Bramasol

Tokom osamdesetih godina Farini je otkrio nov način fasciniranja publike, uvek željne trikova i neobičnosti. Bilo je to doba u kojem je još uvek bilo dopustivo ljude drugačijeg izgleda prikazivati poput predmeta ili životinja, i naplaćivati ulaznice za njihovo razgledanje. Tako je Veliki Farini preduzeo nekoliko ekspedicija širom sveta, prikupivši za svoju kolekciju jedinke ljudske vrste koje je zapadna Evropa plaćala da vidi, zgrožena i zadivljena njihovim izgledom. U Farinijevom ljudskom zoo-vrtu našli su se, između ostalih, kapetan Džordž Kostentenus, tetovirani grčki princ, čije je telo bilo prekriveno crtežima koji su veoma zabavljali posmatrače. Druga velika atrakcija bila je laoska devojčica Krao Farini, obolela od retke bolesti potpune maljavosti tela, koja je prikazivana kao karika koja nedostaje, tj. stepenica u evolutivnom toku razvitka čoveka od majmuna.

Cattle drinking at A'beam Pool

I tako, sigurnim korakom iskusnog akrobate dolazimo i do pustinje Kalahari. Godine 1885. Veliki Farini odlučuje se za novi poduhvat, ovog puta bez žice. Hodaće po zemlji, tačnije po usijanom pesku, jer nijedan beli čovek pre njega nije uspeo da (živ) prepešači zloslutnu, a opet intrigantnu afričku pustinju Kalahari. Zajedno sa Lulu, Farini je putovao, fotografisao i skicirao ljude i pejzaže pustinje, a kada se nakon uspešne misije vratio u udobniju klimu Evrope, izdao je knjigu Izgubljeni grad Kalaharija. U knjizi je tvrdio da je u pustinji našao neobične strukture od kamena za koje je pretpostavio da pripadaju drevnom gradu. Pronalazak ovog grada značio bi dokaz o postojanju izgubljene civilizacije koja je nekada davno naseljavala pustinju i možda bi dovelo u pitanje tadašnje istorijsko-geografske pretpostavke o tom delu planete.

Schernbrueker Gorge

Ne sumnjajući u Farinijev podvig, jer čovek je ipak sa putovanja doneo fotografije, a u knjizi je detaljno opisao put i koordinate drevnog grada, njegova knjiga je shvaćena pomalo preozbiljno. Nekoliko avanturistički nastrojenih misija i pojedinaca upustilo se u pešačenje Kalaharijem noseći Farinijevu knjigu kao vodič, ali su se svi vraćali razočarani, ne uspevajući da pronađu ono o čemu je mađionicar pripovedao. Tridesetih godina 20. veka 25 ekspedicija uputilo se sa ciljem da se izgubljeni grad konačno pronađe, no umesto otkrića zaključeno je samo – Farini je imao bujnu maštu i znao je kako da proda proizvod, pogotovu ako je proizvod bio opsena.

jul, 2024.

Leave a Reply

Your email address will not be published.