Krenimo prvo od vizuelnog aspekta. Ako ništa drugo, Blade Runner 2049 treba odgledati ne biste li videli verovatno poslednji veliki film koji se oslanja na praktične efekte nauštrb digitalnih. To ne znači da je njihova uloga slepo odbijana, nego se oni koriste isključivo kao dopuna onog što praktična scenografija ne može da popuni. Potencijalni gledaoci se možda mogu obeshrabriti činjenicom da film traje preko dva i po sata, ali svaki sporiji minut filma to nadoknađuje svojom odistinski hipnotišućom lepotom.
Glumačka postavka stvarno nema nijednu slabu kariku, ali, da ne bih ceo članak posvetio njima, koncentrisaću se samo na ključne uloge. Džered Leto sa njegovim sve češćim ,,čudnim-zarad-čudnog” ulogama, se ipak kao takav savršeno uklapa u priču. Ako neko i ne voli Rajana Goslinga, glavni lik K, koji je i sam replika, prosto zahteva svedeni način glume koji je on već pokazao u Lars i prava devojka, filmu Driver, pa čak i u La la Land-u. A čini mi se da je čak i Harison Ford, koji skače iz jedne franšize u drugu, ipak pružio u ovoj ulozi svoj maksimum, što, iskreno, nije dugo činio. Welcome back, Harry! Što se tiče ženskih likova, ne može se osporiti činjenica da je većina prikazana samo kroz njihov odnos sa muškarcima. No, film ne pretenduje da bude politički korektan, naprotiv – ako je prvi deo bio pomalo mizogen i siv, nastavak je crn i seksistički do krajnjih granica. Poruka je jasna: u budućnosti nam neće biti bolje, već gore i crnje. Čak i pored ovoga, film na jedvite jade ipak prolazi Bekdelov test (pronađite na guglu ako ne znate šta je to). Ana de Armas i Silvija Huks su stvarno napravile odlične uloge, ali od svih spomenutih po mom mišljenju najbolji performans celog filma nam pruža Robin Rajt, koja pritom, od svih navedenih, ima i najmanju minutažu (a vredi bar nominaciju).
Što se tiče režije, Ridli Skot (reditelj originala) ovde je pak samo glavni producent, ali štafetu je predao u sigurne ruke Denija Vilneva (Denis Villeneuve), koji se više nego dokazao Dolaskom i možda najboljim akcionim filmom ove decenije – Sikariom. No, svi gore navedeni delovi slagalice daju dobru sliku tek kada se uklope sa njenom centralnom figurom – pričom. Priča BR 2049 je sledeća: detektiv traži izgubljeno dete. To je to, triler čija se priča mogla odigrati u Njujorku 3583, na Petlovom brdu devedesetih ili u srednjovekovnoj Indiji. Socio-ekonomsko pitanja bliske budućnosti kao i ultimativno pitanje Šta znači biti ljudsko biće? su pozadina priče, tj. tema i stvarno je osvežavajuće gledati film koji pravi tu razliku.
Kao što je već spomenuto, film je direktan nastavak Blade Runner-a iz 1982. godine. Pod tim podrazumevam da radnja ovog dela ne bi bila moguća da se nije odigrao prvi deo (ovakvi nastavci su, verovali ili ne, danas u manjini). Ali i pored toga film ne iziskuje ni površno znanje prethodnog dela, na YouTube-u postoje čak i tri kratka filma koja se odvijaju između originala i nastavka, ali – ako ih znate, uživaćete u filmu, a ako ih ne znate, opet ćete uživati.
Za kraj treba spomenuti i jednu stvar koju čak ni original nije postigao, a to je uspeh na blagajnama. Naravno da naši džepovi neće biti ništa puniji, ali tako nešto nam ipak uliva nadu da ne moramo čekati novih trideset i pet godina za još jedan odličan film.
piše: Igor Belopavlović
novembar, 2017.