Ispisala sa pesnikom: Jasna Žarković
Ne mogu sa Markom da pričam „kako pišeš, šta misliš o…” i slične eseje. Pre bih da ispišemo jednu laganu pesmu u prozi, kroz reči, i za njega neočekivane… Skrivene prostore i misli. Sve drugo je loše potrošen trenutak. Sa pesnikom.
1.
„Kad sam bio dječak
vjerovao sam da su brda koja ga okružuju
sam kraj svijeta;
iza je provalija, beskonačno ništa.
I bio sam u pravu –
izvan naše čežnje vreba ništavilo
koje guta predmete, zgrade, čitave ulice, ljude
i timbar starog dobrog New Yorka
u koji nikad nisam stigao
u kratkoj kožnoj jakni
s otrcanom čežnjom
i cigaretom u gubici.”Cigareta, zbirka: Čovjek od papira, 2020.
Kada su te iznenadili prvi stihovi? Da li si voleo da čitaš poeziju? Sećaš li se trenutka kad je neko rekao „dobar je ovaj mali…”? Koliko si od toga porastao?
Rahmetli mama je voljela Jesenjina. Neizbježan je bio i Branko Ćopić, pjesme za djecu Mike Antića. A u Mostaru su nekako pjesnici uvijek imali neku posebnu bitnost. A kao klinci smo Meša Begić, Nedim Ćišić, Feđa Šiširak, Borjana Gaković, Lukasz Szopa, Veso Gatalo i ja bodrili jedni druge. Poslije mi je s prijedlogom da mi objavi zbirku došao Robert Mlinarec. A kasnije, to je već posebna priča, došlo je bodrenje Predraga Lucića i Damira Šodana. Tad sam već porastao. I posebno priznanje, noćni sms Flavija Rigonata kako bi htio da mi objavi zbirku izabranih pjesama.
2.
„Čim sam vidio Neretvu bilo mi je lakše što sam odustao od tuđeg sna. Nisam htio lagati, ali tako nekad ispadne.
Ionako sam vidio Eiffelov toranj.
I Fele me vodio da povraćam u Seinu.
Vino loše palo na falafel.”
roman: Knjiga za Maju, 2024.
Gradovi tvojih adresa? Oni u koje se rado vraćaš? Stihovi koje si im posvetio? Emocija koju si u njima voleo i one za kojima si tragao…
O, podugačak spisak. Evo me, sad živim u Rijeci. Otkud tu? Pojma nemam. Nešto me privuklo i dovuklo. Umorio sam se, iskren da budem, i od prisjećanja na sva moja lutanja i sve manje mi se putuje i kreće. Bliži mi se pedeseta, vrijeme je za dom.
3.
„Netko mi je rekao da rat završava zaboravom
i to mi je skrenulo pažnju
na mjesečinu izgubljenu u granju
i nisam uspio otvoriti dušu pjesme.”Pjesma koju se ne usuđujem napisati, zbirka: Crni molitvenik, 2015.
Imaš li godine koje su pojeli skakavci ili si umeo da ih sačuvaš u stihovima? Da li je to dovoljno? Tražiš li krivce?
Ma, koga i zašto da krivim. Mogu sad razglabati o ovome i onome ali vrijeme je skakavac koji jede kalendare jedan za drugim. Puno je dragih ljudi kojih više nema. S njima nestaje svijet kakvog znamo, ali iza svakog od njih ostaje ljubav koju osjećamo prema njima bez obzira na to što ih više nema. E, ta ljubav, tu mi se čini da se skriva Bog.
4.
„Park, dvorište preciznije, na koje gledam polako gubi boje. Zelena prelazi u žutu ali nikakve smrti ne vidim u tome. U staklu iza rešetaka vidim svoje lice. Blijedo lice jedva mi poznatog čovjeka. Koža izgleda beživotno i zato čeznem zimu. Još čeznem da se sakrijem. Lutam pogledom i tražim mjesto poput zime u koje bi se moglo skriti. Travnjak poprima boju zemljanih staza koje ga presijecaju, poprima boju kore drveta. Sve postaje jednobojno ali nedovoljno.”
Nemoj me buditi, roman, 2019.
More ili šuma? Leto ili zima? Plavo ili crveno? Ili bolje: imaš li foldere u boji? Šta u njih smeštaš?
Jesen. U tom sam životnom dobu. I more i šuma. Plavo jer volim letjeti. Crveno zbog izvjesnih političkih sklonosti. Još se osjećam kao rasuti teret. Tek pravim foldere, a što će i kako u njima biti, vidjet ćemo. Uostalom, nisu li moje knjige izvjesni folderi u koje pakiram stvari.
5.
„Iza prozora će za svakog od nas
biti po jedan krajolik
koji ćemo morati razoriti pogledom
jer se ne umijemo davati
bez pohlepe za tijelom
a još ni razgovarati nismo naučili.”Zadnje ljeto u povijesti, 2021.
Proza ili poezija ili drama ili uvek drama? I svakako uvek jezik kao magija koja briše granice žanrova i raduje one koji vole igru… I muziku… A iznad svega (vrednuju) stil.
Na koncu, kad bih podvukao crtu, mogu reći da je sve što sam radio u životu, pa i način na koji sam živio, dugačka duhovna potraga, pokušaj pronalaženja točke mira, one u kojemu je jedinstvo svega u kozmosu očito i u koju treba stati i u njoj postojati. A te promjene žanrova su samo dio te potrage. Kako starim, sve više se plašim da sam zapravo religiozan čovjek. Ali na svoj način i za svoj groš.
6.
„Ličiš mi na Francois Hardy!
Sažaljivo te odmjeri i ustukne
ne zna o kome govoriš
i tako te po prvi put iznevjeri
A znao si da je opasno i glupo
Opasnije je tada odustati
Čudima treba pružiti
šansu da se dogode”Francois Hardy na starom mostu, zbirka: Skratimo priču za glavu, 2021.
Kako je/da li je propao rokenrol? Daj nam soundtrack pesama koje su obeležile tvoje dekade…
Može li bolje da to budu bendovi? The Fall, Joy Division, Pixies, Nirvana, Oasis, Sonic Youth, a onda neizostavno Lenard Koen i Tom Veits.
7.
„Kada sam otvorio oči
svjetlost iza tvojih leđa
pretvarala te u samu ideju života.”
Pjesma o ovoj knjizi, zbirka: Stihovi iz automata, 2023.
Da li Žil i Džim ili Ljubavna priča? Koliko je film prisutan u tvom doživljavanju sveta?
Možda i previše, ali mene je formirala klasična kinematografija. Prije svega sam iz nekog razloga bio opsjednut Tarkovskim i Bergmanom, a ni danas nisam siguran da ih u potpunosti razumijem. Volim onaj stari Holivud, onaj veći od života. Ne znam više ni što je ostalo od filma onakvog kako sam ga ja razumio i volio.
8.
„Nemoj se zaljubiti u mene
Nijedna ljubav nije pomakla planine
A noć će uvijek vonjati na kafanu”Nemoj se zaljubiti u mene, zbirka: Crni molitvenik, 2015.
Imaš li spisak kafana i klubova na našim prostorima koji moraju opstati? (Računamo i one koji to nisu uspeli.) Da li postoji neophodnije mesto susreta?
Nemoj me, svega ti, sad pitati o kafanama ništa. U izvankafanskoj sam fazi.
9.
„Bog ne zalazi u moju mahalu.
Mi smo preuzeli njegove dužnosti.
Ako budemo mirni
ništa se strašno neće dogoditi.
Ostat ćemo djeca sa svojom djecom,
u tišini dijeliti tugu
kao loše karte,
u licima živih prepoznavati mrtve,
sklanjati se od toplog vjetra,
na hladnom sušiti rublje,
ponekad se vraćati u rijeku,
ne ići nikuda
a biti sve dalje
i dalje
i dalje.”Opis, zbirka: Skratimo priču za glavu, 2021.
Da li je AI vreme stvarno toliko drugačije od onog u kome smo mi rasli? Imaju li klinci šansu da budu autentično kreativni?
Vidi, na neki način i moja je inteligencija vještačka, stvorena, formirana određenim odgojem i školskim usmjeravanjem. Što znam. Netko je sada to fora a onda će doći generacija koja će htjeti sve to rasturiti, tako ide krug života. To što ja nešto ne kužim ne znači da je nužno loše. A imam otpor prema novotarijama iz čiste lijenosti.
10.
„Moram ostaviti nekom drugom
da ti govori o ljubavi.
Napustit ću Lisabon,
neću se osvrnuti na ocean,
otići ću kao lopov
koji je ukrao zlatno srce jeseni.”Zbogom, Pessoa, zbirka: Crni molitvenik, 2015.
Imaš li sliku ili ključnu reč za pisce koje voliš? Kako bi imenovao npr. Dovlatova? Ili Cvetajevu? Ili….
Poezija.
11.
„Uđi u moj svijet
približi se očaju i radosti.
Svaka tajna je omamljujuća
gusta kao vino
i spremna da te napusti.”Kapija, zbirka: Bulevar narodne revolucije, 2013.
Šta očekuju oni koji dođu na tvoje radionice pisanja i čitanja u Rijeci? Koliko još uvek volimo da otkrivamo svet kroz knjige i da pričamo o tome?
E, to biste trebali pitati te ljude. Ne mogu govoriti u njihovo ime. Obično su tu jer im se nešto od onoga što radim dopada, pa se žele nekako iznutra približiti tome.
12.
„Nismo se stigli ni zavoljeti na drugačije načine.
Nismo dobili šansu, premalo je sve to, prekratko je ljeto.”Pokušaj plaže u rujnu, zbirka: Odlazak ljubavnika, 2025.
Ljubav kao jedina konstanta? Koja relativizuje uslove, odlaže ciljeve, guta sujete, ublažava besmisle…
Nema u ljudskom životu ništa bitnije od ljubavi. Već sam spomenuo i usudim se to reći – ljubav je Bog.
13.
„Zastao sam na rubu sna,
na početku nepoznate šume,
magla se sporo diže
ispred mene lišće plaho žubori
kao da skriva rijeku u sebi.”Na rubu sna, zbirka: Odlazak ljubavnika, 2025.
Gde si ovoga trenutka – u svojim rečima, adresama i mislima? Donose li godine više stalnosti ili je traganje konstanta…
Stalno sam u nekim previranjima. Neki me nemiri gone. Nekad ih držim pod kontrolom, nekad mi se otmu. Mislim da bih trebao postati svećenik.
14. Tvoj zlatni dan? Kad zažmuriš:
Tu su svi koje volim i koje sam oduvijek volio.
15. Poslednje pitanje, koje postavljamo svim sagovornicima i sagovornicama – možeš li čitaocima i čitateljkama KUŠ!-a da preporučiš knjigu, film, predstavu, muzičku numeru i umetnika ili umetničko delo kojem bi trebalo da posvete pažnju?
A knjiga je sad već opće mjesto. Semper Idem Đorđa Lebovića. Čuo sam da je i predstava odlična. A dopala mi se i Medeja Varaždinskog kazališta. Teško mi je sad ovako napamet sjetiti se nekih novih filmova. Ali otkrijte, recimo, Zuluetu i njegov film Rapture.
jun, 2026.
