Lug je vrlo svestran bog, on je dobar lovac, muzičar, organizator, ratnik, mudrac, majstor svih zanata (naročito metalurgije), mlad, snažan i lep bog koji poseduje veoma moćna oružja – čarobno koplje i veliku praćku. Lug je zaštitnik trgovine i zahvaljujući ovoj osobini izjednačavan je sa rimskim Merkurom. Naročito je cenjen u Irskoj, gde ga, pored navedenog, smatraju pesnikom i pronalazačem svih veština. Pored svega ovoga zaštitnik je puteva i putnika. Po nekim izvorima smatran je i irskim bogom Sunca, koji je imao sina Kuhulina koji je poistovećivan sa herojem kojeg smo već pominjali u ovoj rubrici – Finom Mak Kulom. Na spomenicima rimskog doba prikazivan je sa kesom novca u rukama u društvu boginje Maje.
Pripisuju mu se i ratničke i proročke veštine. A upravo zbog spretnosti prilikom ratovanja postao je vođa Tuata De Danana. Kada su Fomorijanci napali Irce, Nuada, kralj Tuata De Danana u borbi protiv njih izgubio je ruku. Zbog toga više nije mogao biti kralj, i to postaje kralj Fomorijanaca – Bres. Međutim, Bres je loš vladar i biva primoran da vrati vlast prvobitnom kralju koji dobija veštačku ruku od srebra koja ima osobine prave ruke (da li vam je motiv veštačke ruke od plemenitog metala poznat odnekud?). Bres prikuplja vojsku i napada Irsku i tada na scenu stupa mladi Lug. On maestralno organizuje odbranu, daje zadatke druidima, čarobnjacima, zanatlijama, lekarima i ratnicima. Pre bitke, Nuada mu ustupa presto, ali tek nakon što Lug pokaže da je sposoban (svira na harfi tri irske melodije, pomera kamen iz Fala i pobeđuje kralja u šahu) . Ipak, on, kao previše dragocen ratnik, ne učestvuje mnogo u borbi.
Fomorijanci su polubožanska bića koja su naseljavala drevnu Irsku. Bili su slični grčkim Titanima i prethodnici kasnijih bogova. Opisivani su na dva potpuno različita načina, te su po nekim izvorima bili izuzetno lepi, a prema drugim su imali telo čoveka a glavu jarca.
Lug je imao svetilišta u svim utvrđenim gradovima Galije, a po njemu je nazvan grad Lion, dok je u Irskoj slavljen na vrhovima brda. Praznik koji se obeležava u njegovu čast zove se Lugnasad, koji je označavao početak jeseni i žetve. Prvobitno se u vreme ovog praznika prinosila žrtva, kako bi se ubio duh žita, a za vreme svetkovine je paljena velika vatra.
piše: Aleksandra Vujić
oktobar, 2018.