
piše: Tisa Milić
S01 – Animirana serija Ljubav, smrt i roboti (engl. Love, Death and Robots, stilizovano kao LOVE, DEATH + ROBOTS) pojavila se prvi put na Netflixu u martu 2019. Prvu sezonu producirali su Tim Miler (Dedpul, Tor: Mračni svet, Terminator: Mračna sudbina…), Džošua Donen i Dejvid Finčer (Borilački klub, 7edam, Osmi Putnik 3…).
Prema njihovim rečima, serija je delimično zasnovana na filmu Heavy Metal (1981), naučno-fantastičnim grafičkim novelama i serijama, a neke od epizoda su bazirane na kratkim pričama. Animatori širom sveta kreirali su svaku od osamnaest epizoda zasebno, u timovima, tako da su priče, kao i umetnički stilovi u svakoj epizodi potpuno različiti. Nešto širi opis sadržaja nego što kazuje sam naslov serijala bio bi distopijski sajber pank sa filozofsko-raspravljačkim elementima, dozom horora, crnog humora i 18+ eksplicitnih scena nasilja. Autori su, pre nego što je izašla sezona, najavili da će sadržati „vukodlake-vojnike, podivljale robote, mlečne proizvode sa osećanjima, vanzemaljske paukove i krvožedne demone iz pakla”. Epizode nisu međusobno dramaturški povezane, trajanje svake iznosi između pet i dvadeset minuta, a sve to zajedno čini savršenu recepturu za postizanje visoke gledanosti i dobrih rejtinga među publikom kojoj je pažnja već uveliko skraćena na minimum.
Priče su međusobno labavo povezane trima motivima: ljubavlju, smrću i robotima, s tim što neke epizode sadrže samo jedan od ova tri navedena elementa. Generalno govoreći, pripovedanje nije jača strana prve sezone; većina priča se svodi na jednu razrađenu situaciju sa ciljem da kod gledaoca proizvede efekat humora ili šoka. Uprkos tome, za ljubitelje ovog žanra serijal je pitak i zabavan, a čista zabavamu je, čini se, i bila glavna namera.
Verovatno najbolja odlika ove sci-fi pustolovine jeste vešt audio-vizuelni spoj atmosferske muzike i grafike koja je u ovom slučaju uglavnom realistični CGI (computer-generated imagery, odnosno kompjuterski generisana grafika), ali se u opisima navode i stilovi poput quasi-gamish, odnosno grafika koja podseća na onu na starom modelu plejstejšna (epizoda Zima Blu). Tako imamo priliku da vidimo impozantne svetleće tetovaže i borbu u podrumu borilačkog kluba ili jato raznobojnih svetlećih riba i kita u sred pustinje (Fish Night).
Da su kreatori išli u korak s vremenom dokazuje i činjenica da je u epizodi Sonnie’s Edge prikazana upotreba tehnologije koja nalikuje Neurolinku Ilona Maska, a koja omogućava čoveku, u ovom slučaju devojci Soni, da mislima kontroliše borbenu zver po imenu Kanivor.
Zanimljivu glumačku postavku čini i naš glumac, Stefan Kapičić, koji pozajmljuje glas jednom od vojnika Crvene armije u epizodi The Secret War.
Za merenje gledanosti prve sezone, Netflix je primenio mali eksperiment. Naime, epizode su izlazile izmešane, tako da je različitim korisnicima prikazan različiti redosled, kako bi dobili što preciznije razultate. Netflix je isprobao četiri različita redosleda, koji su prema nekim tvrdnjama razvrstani prema seksualnoj orijentaciji korisnika, ali je to Netflix porekao i rekao da je raspored krajnje nasumičan.

S02 – Umesto Finčera, za produkciju druge sezone na scenu pored Milera stupa Dženifer Ju Nelson, korejsko-američka rediteljka i storibord umetnica, poznata po filmovima Kung Fu panda 2 i 3. Druga sezona je kraća od prve, pojedinačne epizode traju između sedam i osamnaest minuta, a umesto osamnaest epizoda, imamo osam. Interesantno je da su sve epizode zasnovane na kratkim pričama različitih autora, poput Stivena Kinga, Nela Ašera i Džona Skalzija. Neke od njih u celosti možete pročitati ovde.
Kritike na internet forumima na više mesta opisuju drugu sezonu kao zreliju ili sazrelu prvu sezonu. I to je razumljivo, s obzirom na to da se u pričama druge sezone više ne insistira na eksplicitnim scenama nasilja i seksa, a način pripovedanja i tematika blago gradiraju u složenosti u većini epizoda u odnosu na prvu sezonu. Reklo bi se da nas druga sezona tretira više kao odraslu publiku. Neke od epizoda se evidentno referišu na klasike stim panka i sajber panka, pa tako Pop Squad predstavlja distopiju u kojoj policija „penzioniše” neregistrovanu decu, kao Dik Rekard replikante u Blejd Raneru, a epizoda Snow in the desert evocira atmosferu i kostim Pobesnelog Maksa, dok uloga i izgled lika Pitera Franzena neodoljivo podsećaju na čuvenu ulogu Rutgera Hauera, takođe u Blejd Raneru.

Iako se vizuelni stilovi i ovde razlikuju od epizode do epizode, u svim, osim u epizodi Ice, korišćen je 3D rendering, a hiperrealizam u nekim pričama podignut je na hiper-hiper nivo (Snow in The Desert, Life Hutch), tako da podsećaju na igranu formu.
Ono po čemu je druga sezona upečatljivo odmakla od prve su priče, odnosno dramaturgija koja je ovde osnovni pokretač radnje. Narativ je višeslojan u većini epizoda i sadrži više detalja u odnosu na prvu sezonu. Teme koje su obuhvaćene su rat, roboti-ubice, etika i ljudska samovolja, besmrtnost, smrt, opstanak itd. Umesto eksplicitnosti i efekta šoka imamo nameru da se izazovu finese ljudskih osećanja, a tempo nekih epizoda je veoma spor, poput melanholične dark varijante Gulivera, The Drowned Giant.

Epizoda The Tall Grass, o putniku u vozu koga radoznalost odvede do misterioznog izvora svetlosti u daljini, a zatim se pretvara u potpuni horor sadrži takozvani easter egg, koji može biti posebno interesantan našoj publici. Naime, sklop cele priče koja se odvija u vremenu parnih lokomotiva, krajem 19. veka, pre nastanka robota, izgled glavnog junaka i njegova opčinjenost svetlosnim fenomenom nedvosmisleno asociraju na naučnika Nikolu Teslu.
I dok tematika zadire u najdublja pitanja ljudskosti, čini se da ipak malo ko želi da se pozabavi njima duže od vremena trajanja osam epizoda (čitaj: par sati bindžovanja). Konstantna upotreba emotikona dovela je do toga da su u primeni među publikom gotovo u potpunosti zamenili naslov serije ispisan rečima. Treća sezona najavljena je za 2022. godinu. A ako je išta izvesno po pitanju budućnosti, kako u seriji, tako i u životu, to je da nas u njoj očekuje još ljubavi, još smrti i još robota.
avgust, 2021.