
piše: Pavle R. Srdić
Ovoga meseca, po prvi put u rubrici – priča o instrumentalu! Zaista ne mogu da se setim da li sam vam ikada pisao o nekom instrumentalu – a, ako jesam, mea culpa. Muzički sladokusci uživaju u numerama bez reči, predajući se čarima, po pravilu, virtuoznih instrumentalista. No, baš među takvom publikom, često se zadesi da znate pesmu od note do note, ali ko je svira i kako se zove… nikako. Upravo sam ja bio u takvoj situaciji kada je reč o pesmi o kojoj pišem ovog meseca, ali se to desilo značajno pre postojanja muzičkih platformi i Šazama.

Numera Jessica jeste singl američke rok grupe The Allman Brothers Band. Pesma je uvrštena na četvrti studijski album grupe pod nazivom Brothers and Sisters iz 1973. godine. Sama pesma je izdata kao singl decembra iste godine, na A strani, dok se na B strani našla pesma Come and Go Blues. Kao kompletan autor numere potpisan je gitarista benda, Diki Bets. No, da li to baš odgovara istini, prosudićete sami iz daljeg teksta.
Kao i svaki gitarista, zanimajući se svojom gitarom, Bets je u jednom trenutku dobio ideju o kreiranju dominantno gitarskog instrumentala. Kako je sam svedočio, da bi bio u punom kreativnom kapacitetu, pred sobom je morao imati kakvu vizuelnu inspiraciju, bilo realnu, bilo neku iz mašte. Pre nego što se pred njegovim očima pojavila eponimna ličnost za ovu numeru, Bets je pred očima i u mislima imao još jednog velikana gitarskog instrumenta. Ni manje ni više, to je bio Đango Rajnhart. Za one koji slučajno ne znaju o kome se radi – jedan lepi tekst iz arhive našeg časopisa pod nazivom Munja sa tri prsta, Đango će vam dosta toga otkriti.
Upravo inspirisan načinom svirke starijeg kolege, Bets je radio na tome da komponuje numeru koja se može svirati uz pomoć dva prsta (bez palca, jelte). Ali, uhvatio ga je stvaralački ćorsokak. Po sopstvenom priznanju, divljao je od muke jer nije nalazio prava rešenja za pojedine deonice svog instrumentala. Malo mu je, doduše, pomogla ćerka Džesika, po kojoj je pesma dobila ime, koja je Betsa inspirisala svojim nekontrolisanim, dečjim bacakanjem, geganjem i igranjem po sobi uz tatine akorde i note. Da, pesma je dobila ime po Betsovoj ćerki, a razigrana melodija je, u stvari, inspirisana njenom igrom na tatino muziciranje.

Kada sam vam gore napomenuo zašto može biti da tvrdnja da je Bets kompletan autor ne odgovara istini, mislio sam na sledeće. U toku snimanja albuma Brothers and Sisters, sa bendom je snimao i studijski muzičar, Les Dudek, inače Betsov kolega gitarista. Kako je bend u kratkom periodu pretrpeo tragični gubitak dva člana, legendarnog gitariste Dvejna Olmana i basiste Berija Ouklija, bend je, umesto novog gitariste, angažovao danas čuvenog klavijaturistu Čaka Levela, a na mesto basiste je došao Lamar Vilijams. Diki Bets je ostao usamljen na gitari, što je ipak značilo nešto više rada i angažovanja sa njegove strane i promenu načina svirke.
U toku kreativnog procesa, Dudek je posetio Betsa. Kad je Bets otišao u kuhinju da se pozabavi prženjem stekova, Dudek je, navodno, kreirao bridge za pesmu i po Betsovom povratku u prostoriju istu mu je odsvirao. Bets je bio presrećan, jer je Dudek konačno povezao dva dela pesme i dao mu podstreka za dalji rad. Ubrzo su se zaputili da se sastanu sa ostalim članovima, dok je padao čudan sneg kroz sunčeve zrake. Dudek je to smatrao svojevrsnim signalom nebesa – tačnije Dvejna Olmana da su najzad uspeli.

Kada su je odsvirali ostalima, Čak Level nije bio zadovoljan, s obzirom na to da se nije radilo o instrumentalu kakve je bend izvodio u svojoj dosadašnjoj istoriji, te da bi mogli malo da ga uozbilje. Dudek, koji je u međuvremenu napisao i harmonije za kompoziciju, nadao se da će takav doprinos biti značajan, jer je očekivao da možda postane stalni član benda. Predložio je da on svira drugu gitaru, ali je Bets bio protiv toga, pa je Dudek morao da se zadovolji pratnjom na akustičnoj gitari. Level je doterao solo na klavijaturama, a sam Bets je na kraju kreativnog procesa bio prezadovoljan.
Dudek je pričao da je Diki Bets, zajedno sa njim, otišao kod menadžera njihove diskografske kuće i eksplicitno tražio da Dudek dobije polovinu autorskih prava za ovu numeru. Sam Dudek u datom trenutku nije previše mario, ali je kasnije isticao da bi bilo pravedno da je naveden kao koautor pesme. A sudbina je htela da ga bend čak ne navede ni kao muzičara na albumu… Čini mi se da je u ovoj konkretnoj situaciji Dudekov glavni neprijatelj bio Level, jer je, u nekim kasnijim osvrtima, govorio protiv značaja Dudekovog doprinosa na izradi ove pesme. Govorio je da su svi članovi benda doprinosili na svakoj numeri, te da bi, po toj logici, i on mogao da traži koautorstvo na pesmi, jer je komponovao solo deonicu za klavijaturu. Upravo značaj Levelog rada na kompoziciji je isticao i bubnjar benda, Buč Traks, koji je rekao da, ako je neko morao biti potpisan kao koautor, to je bio Level.
Uprkos činjenici da je pesma trajala sedam minuta i trideset sekundi, kritika i publika su je lepo prihvatali. Kritici se svideo mekani, pomalo džezi zvuk, razdragan i veseo, drugačiji od uobičajenih rokenrol/bluz instrumentala koje je bend baštinio i stvarao u svom dotadašnjem muzičkom opusu.

Obraćam se muškom delu publike. Znam da, kada čujete tonove ove numere, nikakvi brkati kauboji sa rok gitarama neće se vrzmati po vašim glavama. Vrlo brzo stvoriće se slika tri Britanca kako jurcaju različitim vrstama automobila drumovima i jednog auto-trkača, po pravilu, misterioznog identiteta. Neki već pogađaju, u pitanju je emisija britanskog BBC-ija, Top Gear. Ova emisija, u formi telemotomagazina, nešto poput našeg SAT-a, gledaocima prezentuje testove najnovijih modela iz auto-industrije, daje savete za bezbednost na putu i prezentuje i promoviše moto-sportove. Već četrdeset devet godina ovu emisiju otvaraju tonovi pesme Jessica, a 2012. godine, a na kraju 18. sezone takozvanog novog serijala, koji se emituje od 2002. godine, za kraj emitovanja, numeru za široki auditorijum je odsvirao Sleš, gitariste druge američke rok grupe, Guns N’ Roses.
Što ste tiče plasmana na savremenim top-listama – očekivano za jedan instrumental. Kako nije najpopularnija forma pop pesme, numera beleži 65. mesto na US Billboard Hot 100 listi i 29. mesto na US Billboard Easy Listening listi. No, bitno je napomenuti da, kao deo albuma Brothers and Sisters, beleži broj 1 u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Što se tiče diskografskih podataka, broj prodatih singlica sa ovom numerom je ostao nezabeležen, ali u okviru studijskog albuma, do danas, procenjuje se da je prodato oko 7 000 000 primeraka širom sveta, dok je u prvim mesecima nakon izdavanja albuma prodato preko 1 000 000 primeraka.
Ova pesma je zaista s vremenom zarađivala svoje činove, pa je danas redovna na repertoaru brojnih svetskih classic rock radio stanica, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama, a bend je neizostavno izvodio na svojim živim nastupima – zanimljivo je da je upravo živa verzija pesme iz 1994. godine, objavljena 1995, dobila Gremi nagradu za najbolje izvođenje rok instrumentala za 1996. godinu, čitave dvadeset i tri godine nakon objave originala. Što se tiče modernih platformi, pošto numera ne poseduje svoj zvanični video-spot, na Jutjubu audio-klip beleži samo nešto više od 6 000 000 pregleda, dok je na Spotifaju peta najpopularnija numera Allman Brothers Band-a sa preko 94 000 000 preslušavanja.
Džesika Bets je danas žena, koja čuva sećanje na bend svoga oca i braće Olman, koji je 2014. godine prestao sa radom. Diki Bets je preminuo 2024. godine, a Greg Olman se pridružio svome bratu Dvejnu na nebesima 2017. godine. Ostali su samo Dudek i Level da se raspravljaju – čija je Dikijeva Jessica?
oktobar, 2026.