
piše: Nevena Stajković
U našoj narodnoj književnosti delijom se naziva naočit, mlad i hrabar momak. Međutim, šta se dešava kada devojka postane delija? Motiv delije devojke internacionalni je motiv prisutan u epskim pesmama o devojkama koje oblače muško odelo, nose oružje i, uopšte, preuzimaju rodnu ulogu muškarca.
U knjizi Antologija Delija devojka,koju je priredila Jelena Kerkez, izdvojeno je nekoliko tipova delija devojaka. Prvi tip obuhvata devojke koje postaju delije želevši da produže period devojaštva. Drugi tip uključuje devojke koje idu u vojsku, dvoboj ili rat, i to da bi odmenile brata ili bolesnog oca. Treći tip delija devojaka oblači mušku garderobu u cilju oslobađanja brata, verenika ili supruga iz ropstva. Neveste koje postaju delije devojke da bi spasile same sebe i svatove od mladoženjinih neprijatelja ili neželjenih prosaca spadaju u četvrti tip delija devojaka. Devojke koje oblače mušku garderobu i nose oružje u želji da sačuvaju svoj obraz i čast koje su drugi ismejali pripadaju petom tipu delija devojaka. U šesti tip ubrajaju se neposlušne devojke koje vole da demonstriraju svoju moć nad onima koji su prepušteni njihovoj milosti i nemilosti. Devojke ili žene osvetnice čine sedmi tip delija devojaka. Jedan od najinteresantnijih tipova upravo je onaj koji obuhvata smele devojke koje žele da dokažu da su sposobne i za ono što se od devojaka ne očekuje. Najposle, postoji i tip delija devojaka koje postaju igumani i monasi.
Postoji mnoštvo narodnih pesama u kojima se javlja ovaj motiv. Neke od njih su: Car đevojka, Odmetnica Mara, Djevojka vojvoda, Ženski vojnik, Tri ćerke Omerbegovice i Ljuba hajduk-Vukosava. Jedna od najzamiljivijih pesama o deliji devojci jeste pesma Kunina Zlatija. Ona pripada pesmama o devojci koja postaje delija želevši da nadmudri muža. Na samom početku pesme Zlatija se u pismu žali majci kako joj aga za kojeg se udala devet godina nije obljubio lice i kako će se zbog toga ubiti. Majka joj savetuje da se ne ubije, već da se načini muškarcem, te ode kod Senjanina Iva. Na ovom mestu opisano je takozvano opremanje junaka koje podrazumeva oblačenje, opasivanje oružja i sedlanje đogata, konja.
Kunina Zlatija, odlomak
„’Ne vješaj se, mila kćeri moja,
Ne vješaj se, ne griješi duše!
Nego čuješ, moja kćeri draga,
Eto blizu Senja bijeloga
I u Senju Senanjin-Ivana,
Dva puta te u mene prosio;
Ti obuci ruho seratlisko,
Obuci se kako muška glava
I usjedni agina đogata
Koga aga rani za megdana,
Pa ti bježi Senju bijelome
Jedva će te Vlaše dočekati! ’ ”
Stigavši do Senja, Zlatija je uspela da prevari Ivinu majku, drugove, pa i samog Iva da je Arnaut-Osman, izbegao iz vojske age Kunina. Ivo se bratimi s junakom, pokrštava ga i ženi svojom sestrom Anđelijom. U tom momentu Zlatija po drugi put menja ime, ovoga puta u Jovan barjaktar. Prve bračne noći Jovan izbegava Anđeliju pod izgovorom da želi najpre da se dokaže u borbi, da vidi hoće li ga sreća poslužiti sada kada se pokrstio. Vrhunac zbivanja u pesmi predstavlja Jovanov sukob sa agom, zapravo Zlatijinim bivšim mužem. Jovan hvata agu i odvodi ga Ivu. Zatim se samoinicijativno razotkriva. Tada Ivo uzima Zlatiju za svoju ženu, te ona dobija ime Ružica.
„Ona siđe sa zelene jele,
Pa se vrati natrag u družinu
Te družini ona kazivala:
’Eto ozdo Kune Hasan-age
S njegovijeh trideset Udbinjana
Nego da ih dobro dočekamo:
Vi udrite koji koga može,
Nek barjaktar gleda barjaktara;
Hasan-agu nijedan nemojte,
Ja ću njega živa uvatiti,
Jer je brži đogat od dorata.’ ”
Srpske narodne pesme, knjiga III, Vuk Karadžić
Pesma Zlatija starca Đeivana reprezentativan je primer pesama sa motivom ćerke koja postaje delija ne bi li odmenila starog i nemoćnog oca. Car poziva Đeivana u vojsku, Zlatija je jedinica i odlučuje da ode u vojsku umesto oca.
Zlatija starca Đeivana, odlomak
„’O moj babo, stari Đeivane,
Sakroj mene ruho seratlisko
K što nose careve delije;
I daj mene svjetlo oružje
I tvojega kosnata mrkova,
I s ramena tanka dževerdana,
I od bedra sablju sa očima,
Ja ću ići na carevu vojsku
Bez promjene za devet godina.’ ”
Srpske narodne pesme, knjiga III, Vuk Karadžić
Vezirov sin, Omer čelebija piše ocu da sumnja da je Đeivanova odmena, u stvari, devojka. Te mu otac daje tri saveta kako može da proveri je li muško ili žensko. Broj tri je stajaći broj u narodnoj književnosti. Zlatija je prozrela Omerove testove, a razotkrila se na kraju pesme, krenuvši kući jer je čula da su joj opljačkali dom i ubili roditelje.
U stvarnom životu delijom devojkom naziva se devojka ili žena koja je u nekom periodu ili čitavog života živela kao muškarac. Ova pojava vezuje se za izrazito patrijarhalna društva koja srećemo u Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. U ovim krajevima delije devojke nazivane su virdžinama, tobelijama ili muškobanjama. One su bile zaklete device, a razlozi za to su raznoliki. U nekim porodicama nije bilo muškog poroda, te je ćerka preuzimala ulogu sina naslednika. Neke su se devojke pak opredeljivale za zakleto devičanstvo da bi izbegle neželjenu udaju. U svakom slučaju, ukoliko bi devojka preuzela mušku rodnu ulogu, ona bi najčešće bila nazivana muškim imenom, šišala bi kosu na kratko, pušila, nosila mušku odeću i oružje i, uopšte, uživala bi poštovanje u društvu kao i svaki drugi muškarac.
Motiv delije devojke na filmu je obradio Srđan Karanović napisavši scenario i režiravši film Virdžina 1991. godine. Film govori o porodici bez sina naslednika koja živi u selu u Kninskoj Krajini. Ovakve porodice smatrale su se ukletim, te Timotije, glava kuće, odlučuje da najmlađa ćerka postane virdžina i nosi ime Stevan. Film otkriva kroz kakve traume prolazi devojka živeći kao muškarac.
maj, 2023.