
piše: Marija Kovačević Kuzmanović
Došao je i taj trenutak u 2023, kada smo dočekali da na velikom platnu vidimo film renomirane rediteljke Grete Gerving – Barbi! Pored Nolanovog Openhajmera, Barbi je jedan od najočekivanijih filmova godine, te je već u prvoj nedelji uspeo da obori box office rekorde.
Rediteljka Greta Gerving je i sama u intervjuima priznala da su mnoge scene, detalji i narativi u filmu inspirisani kultnim kinematografskim ostvarenjima, kao što su Trumanov šou, 2001: Odiseja u svemiru, Amerikanac u Parizu, Čarobnjak iz Oza, Pevanje na kiši, Pitanje života i smrti, Oklahoma!, Sav taj džez, Njegova devojka Petko, Prozor u dvorište, Moderna vremena i mnogi mnogi drugi.
Gledaoci koji nisu previše obratili pažnju na tematiku filma pre premijere smatrali su da je ovo samo još jedan live-action (film koji uključuje prave ljude umesto modela i animacija) čuvenih animiranih Barbi filmova koje smo voleli kao mali ili su mislili, na osnovu trejlera, da je ovo parodija pop-ikone. Barbi je sve samo ne parodija niti jednostavan live-action film. Margo Robi i Greta Gerving su uspele da kroz dva sata trajanja ovog filma istaknu sveukupne probleme o kojima žene pričaju već vekovima, i to kroz masovni medij kao što je film. Barbi se bavi temama egzistencijalne krize, krize identiteta, sociološkim problemima, toksičnom muževnošću, feminizmom i patrijarhatom – i to sve na jedan vrlo pitak, muzikalan i pink način.

U filmu ništa nije slučajno, svaki komad odeće, obuće, rekvizita, nameštaja i generalno scenske dekoracije je direktni omaž različitim Mattel kreacijama tokom svih godina postojanja kompanije. Svaka linija proizvodnje se vidi na jedan ili drugi način u okviru Barbilenda (mesta gde žive barbike svih zanimanja, religija, boje kože, kose, očiju, sa i bez specijalnih potreba). Greta je na interesantan način povukla paralelu između Barbilenda i Realnog sveta, napravivši time platformu za zdravu debatu. Ona na kreativan način ukazuje na probleme sa kojima se žene susreću i kakav to uticaj ima na psihološku i sociološku dinamiku u društvu. Uprkos mišljenju određenih muškaraca, Ken (Rajan Gosling) nije prikazan kao negativac. Ken je neshvaćen, želi da bude voljen od strane Barbi i ne zna baš ko je on zaista van Barbi i Ken konteksta. Kada se susretne sa muškarcima iz Realnog sveta, on na polju ličnog iskustva doživi sve ono što nije dobio od Barbi – zahvalnost i divljenje, i to samo zbog toga što je muškarac. Zbog toga Ken uvodi patrijarhat u Barbilend i ceo Barbilend kreće da se raspada. Vidimo da je Greta kroz lik Kena htela da prikaže da su i muškarci žrtve iz neznanja u rigidnom sistemu i da vrlo često i sami forsiraju kod sebe toksične odlike ponašanja kako bi se osećali bolje povodom sebe. Isto tako, Barbi sama spozna u filmu da je uzimala Kena zdravo za gotovo i, znajući to, potrudi se da mu bude bolji prijatelj, a Ken, kroz dirljiv razgovor, prizna da je vrlo brzo izgubio interesovanje za patrijarhat, čim je zaista razumeo o čemu se tu radi.
Muzika i plesne koreografije su, po mom mišljenju, inspirisani disko dens i sint pop rok kulturom sedamdesetih i osamdesetih, koji su pre svega jagodica na šlagu izvanrednog performansa svih glumaca i glumica u filmu.

Barbi možda nije najbolji film ikada snimljen, ali je definitivno kulturološki bitan za 21. vek. Jedan je od retkih i možda najefektnijih koji se bave različitim pitanjima iz ženskog ugla. O filmu može da se priča mnogo i dugo, otvara mnoge teme za razgovor, što verujem da i jeste bila poenta filma. Barbi je film koji svi treba da vide, ne zbog toga da li jesu ili nisu fanovi barbike, već da potencijalno vide i čuju nešto što su možda do sada odbijali da priznaju.
avgust, 2023.