piše: Igor Diletant Belopavlović Mada ne bih voleo ništa više nego da odgledam neku od predstava koje najavljuju da se vraćaju na repertoar u septembru, bezbednost ljudi koji rade u pozorištima je i dalje upitna. Tako da, dok se slika još malo ne iskristališe, ostajem pri malom ekranu za svoje pozorišne potrebe. No, kako je…
Kratak tekst o ljubavi i ratu…u kojima je sve dozvoljeno (18+)
Radnja Aristofanove Lisistrate je sledeća: grčke žene, predvođene Lisistratom, stupaju u seksualni štrajk, ne bi li naterale svoje muževe da pristanu na primirje u ratu koji nema kraja. Skoro dva i po milenijuma od prvog izvođenja, na sceni Narodnog pozorišta Subotica, postavljena je britka, smešna, i začuđujuće realna interpretacija ove komedije…sa sve Deus ex machin-om.…
Špijuni su (i dalje) među namaaa!
O novom/starom Balkanskom špijunu izazovno je pisati, a da se ne prekrši KUŠ!-ovo pravilo nepisanja o dnevnoj politici, imajući na umu dešavanja unutar Narodnog pozorišta. Stoga ću ovaj tekst koncentrisati na potpuno subjektivni osećaj koji je sama predstava probudila u meni. On nema toliko veze sa politikom, koliko ima sa porodicom. Za sve one koji…
Rašino delo (II deo)
U prošlom broju smo započeli priču Radomira Raše Plaovića, prvaka Narodnog pozorišta, koji je u njemu proveo preko pola veka. Pričali smo o njegovom uzbudljivom životu, njegovoj često napornoj ali ipak doslednoj ličnosti, ali tek smo se ovlaš dotakli njegovog rada. Naravno, pošto je od njegove poslednje igre prošlo takođe pola veka, ne možemo da…
Rašin lik
Kada pesnik umre – ostaju knjige. Kada slikar umre – slike nastavljaju život. A šta ostaje posle reditelja i glumca? Samo uspomene. – Kosta Dimitrijević Verujem da većina naših čitalaca zna ko su bili Petar Kralj, Ljuba Tadić i Bata Stojković – njihova imena su ujedno i imena nekih od najznačajnijih beogradskih, i srpskih, pozorišnih…
Kratka istorija dresova i maski
Njihova popularnost počiva na konfliktu, sa publikom se, uglavnom, ne mešaju, imaju svoje kostime, kao i tačan početak i okvirno vreme završetka igre koje može varirati desetak minuta gore-dole u zavisnosti od umeća igrača. Jedina prava razlika između sporta i pozorišta leži u tome što igra na daskama ima unapred određen scenario, dok igra na…
Otkrivanje JSBG-a (Jedinstveni Seksualni Broj Građana)
Od svih predstava o kojima sam do sada pisao, Režim ljubavi (Atelje 212) definitivno čini da se osećam kao Diletant kako nijedna druga nije učinila ranije. Razloga za to ima mnogo, pa da počnemo. Prvu i veliku pohvalu svakako upućujem scenografiji Siniše Ilića, koji je celokupnu predstavu postavio na vrhu maljavog pupka glavnog „junaka”. Taj…
Laka nam tamna noć
Predstava Devedesete je Savinova verzija drame Laka nam zemlja Gorana Milenkovića, koja je bila jedna od pobedničkih tekstova Heartefact konkursa 2012, kao i dobitnik nagrade Slobodan Selenić 2016. godine. U predstavi vidimo porodicu jednog sudije, porodicu njegovog ubice i porodicu njegovog patologa/komšije. Ali ne vidimo ni jednog od njih trojice, već isključivo njihove majke, žene,…
Preko dvesta lajkova! („Crna kutija”, BDP)
Muž zatiče prazan stan i poruku na Facebook zidu da ga je žena ostavila pošto je našla njegovu prepisku sa ljubavnicom na Messenger-u. Status je imao preko dvesta lajkova. Ovim nemilim događajem počinje razgovor sedam prijatelja (tri para i jedan neženja) koji su se našli na večeri ne bi li zajedno posmatrali pomračenje meseca. Kako…
Erotika izgubljena u mraku
Prilikom pisanja ovog broja, redakcija je sebi iznova ponavljala jedno te isto pitanje – šta je erotika? Za naše potrebe ona je suptilan, zabavan i prelep način oslobođenja požude (i/ili seksualnosti), bez straha od posledica. Međutim, dok su ideje o ovom broju bile tek u začetku, odgledao sam predstavu koja prikazuje šta se može dogoditi…
Ono naše što nekad bejaše (predstava „Moja ti”, „Atelje 212”)
Jesen je zvanično tu, a sa njom i kraj pozorišne pauze. Udobna stolica u toploj sali, svetla se polako gase dok glumac vuče kanap i zavesa se najzad podiže. Stvar koja me je odmah kupila jeste scenografija Marije Kalabić – stan koji je toliko ispunjen predratnim predmetima (misli se na ratove devedesetih), da se…
Hor nesrećnika („Hor bečkih dečaka” – Kart blanš Teatar)
Za kraj pozorišne sezone odlučih da svoje veče poverim maloj, ali izvanrednoj glumačkoj postavci: Predrag Ejdus, Irfan Mensur i Boda Ninković. Tekst drame Hor bečkih dečaka potpisuje Miroljub Nedović – Riki, a dirigentsku palicu drži sam Mensur. Pored postavke, želeo sam da pogledam jednu od ređih produkcija koja je očigledno pravljena sa mišlju da putuje…
Mađarski „Profesionalac“ ili možda pre „Edip” (Novosadsko pozorište/Ujvideki Szinhaz – „Mala mađarska pornografija”)
Čovek ispred Narodnog pozorišta je rekao svojoj ženi: „Što si me dovukla na ovo? Znaš da ne volim te avangardne predstave”, pri čemu je dotična reč očigledno bila sinonim za nešto što je em čudno i zakukuljeno, em loše. Verujem da je isti gospodin bio prijatno iznenađen s obzirom na to da Mala mađarska pornografija…
Šta se nalazi na dnu skrolovanja? (predstava „Laura, molim te” – klub „Petak”)
Eksperimentalno pozorište po svojoj prirodi nije zanimljivo široj publici (a ni meni), iz prostog razloga jer svakom uspešnom eksperimentu prethodni dugačak niz neuspeha. Zašto sam onda otišao da gledam Laura, molim te? Pored ličnih afiniteta koje imam prema klubu Petak, pozorište iz udobnosti troseda i sa pivom u ruci mi je zvučalo kao savršeno veče,…
Krv (ni)je voda? („Elektra” – Danilo Kiš po motivima istoimene Euripidove drame, Narodno pozorište)
Sva tri velika grčka dramaturga su u svojim delima obrađivali njihove porodične odnose; Ilijada počinje (barem narativno) otimanjem Helene iz njihovog doma, a Odiseja se završava govorom patrijarha kuće Atrijus. Porodični život ove kraljevske porodice bila je glavna tema svih starogrčkih tračarenja i kafanskih rasprava – ukratko, oni su Kardašijani pre Hrista. Ipak, od Voltera…