Protiv interpretacije: Mladinsko Gledališče u Ljubljani

piše: Miona Đenisijević Mladinsko Gledališče u Ljubljani, državno, ali izrazito eksperimentalno orijentisano pozorište, svake godine organizuje showcase svojih programa koji dominantno čine dokumentarne i predstave koje su nastale kroz umetnički proces, a polazeći od stvarnosti. Ove godine (od 15. do 19. marta) to su, tekstom obuhvaćene predstave, uz ništa manje važne: 1974 (Tomi Janežič), Slovenia…

A Little Less Conversation… predstava Zašto je poludeo gospodin R? JDP

piše: Đorđe Petrović Od 20. juna 2018. godine, pod reflektorima velike scene Ljuba Tadić Jugoslovenskog dramskog pozorišta, publika i glumci lude zajedno. Nakon gotovo punih osam godina, postava predstave značajno se promenila, ali je sala i dalje bila puna gledalaca žednih otrežnjenja koje su priredili reditelj Bobo Jelčić i dramaturškinja Nataša Govedarica. Zadatak ovog kreativnog…

Univerzalnost Sterijine Pokondirene tikve

piše: Marija Kovačević Kuzmanović Kada bismo zaseli i popričali o uticajnim dramaturzima srpske pozorišne scene, apsolutno je nemoguće izostaviti Steriju iz razgovora. Njegova genijalnost u pisanju leži upravo u vešto obrađenim temama koje prevazilaze granice vremena na našim prostorima. Sterija je imao počasno mesto u prvom redu života svojih sunarodnika i vrlo je vešto preneo…

Katarza samoće – O predstavi Vanja Nacionalnog teatra Velike Britanije

piše: Ivana Pavićević Kada institucija kao što je Nacionalni teatar Velike Britanije odluči da Čehovljevog Ujka Vanju pretvori u radikalni monodramski eksperiment, i kada taj zadatak poveri glumcu kakav je Endrju Skot, nastaje projekat koji unapred odbija svaku klasifikaciju. Ne zbog koncepta – jedan glumac koji igra sve uloge nije novina – već zbog činjenice…

Privatna proslava za šest lica i pogrešna podešavanja – Produkcija Flying Ginger , Udruženje Novembar ; koprodukcija Bitef teatar i Belef festival

piše: Jasna Žarković Na sceni Bitef teatra postavljen je dugačak sto, šest stolica i po jedna polica sa pićima sa leve i desne strane. Voajeri smo Privatne proslave u elitnom restoranu, na koju jedno po jedno, lagano otvarajući dijalog i upoznavanje, stiže šest lica ove romantične, slatko-gorke komedije. Svi znaju ko ih je pozvao, ali…

Iz dečakovog kofera

piše: Miona Đenisijević Malo pozorište „Duško Radović”, u okviru svoje scene za mlade, već nekoliko godina na repertoaru ima ovaj pomalo skriveni dragulj. Posmatrajući savremenu pozorišnu scenu u Srbiji, stiče se utisak da je dečje pozorište, uprkos svom značaju, često zapostavljeno. S vremena na vreme pojavi se naslov koji privuče pažnju šire publike, ali Dečak…

Slavni počeci pozorišne umetnosti

piše: Đorđe Petrović U ovomesečenom tekstu pozabavićemo se počecima izvođenja predstava, prvih teatara i njihove percepcije u svim slojevima antičkog sveta. Ideja pozorišta, kao scene na kojoj se odvija ljudska sudbina, sukobi i emocije, duboko je ukorenjena u ljudskoj civilizaciji. U mnogim praistorijskim zajednicama izvođeni su magijsko-religijski rituali, ne kao umetnost u savremenom smislu, kakvu…

Od individualnih rana do kolektivne traume – Osvrt na predstavu Danas nema vozova

piše: Maša Antonijević Devised teatar ili našim jezikom rečeno, razvojni teatar, klasičan pozorišni postupak okreće naglavačke. Glumci, često amateri, raznoraznim razigranim postupcima i sredstvima improvizacije naposletku dolaze do opipljive strukture, replika i scenosleda. Umesto teksta kao okosnice, polazna tačka stvaralačkog procesa u ovom pozorišnom metodu jeste čovek, stvaralac, ravnopravni član grupe koja teži da kreira…

„Na tren, kao svetlost, ukaza [se] sveti Georgije na belom konju…” – O predstavi Sveti Georgije ubiva aždahu u JDP-u

piše: Marija Kovačević Kuzmanović Beogradska publika je do letnje pauze imala priliku da u Jugoslovenskom dramskom pozorištu doživi predstavu Sveti Georgije ubiva aždahu u režiji Milana Neškovića, sa Nikolom Rakočevićem, Jovanom Belović i Milanom Marićem u glavnim ulogama. Nezaboravna drama Dušana Kovačevića već se od davnina realizovala kako kroz pozorišne predstave, tako i na filmskom…

Lepa Brena prodžekt – priča o jednoj zvezdi i jednoj zemlji – Produkcija: Flying Ginger, Bitef teatar; Premijera: 18. decembar 2019.

piše: Jasna Žarković Kao vredna učenica i radnica, Fahreta Jahić je brzo savladala pravila šou-biznisa i osamdesetih godina prošlog veka napravila Lepu Brenu – brend koji je preživeo zemlju u kojoj je nastao i mnoge druge entitete i pozicionirao se među najvoljenije artefakte i najprodavanije proizvode svog vremena. Takav brend idealan je za sagledavanje vremena…

Nepodnošljiva lakoća ratovanja – Predstava Majka Hrabrost i njena deca u Novosadskom pozorištu

piše: Jelena Ognjenović „Čovečanstvo mora stradati od ognja i mača, jer je grešno od malih nogu.” Bertolt Breht Presedan koji je Drugi svetski rat, u skladu sa promenama na socio-političkoj, kulturološkoj i psihološkoj mapi sveta, zapodenuo u književnosti, a koji je podrazumevao defabularizaciju narativa, drobljenje jezičkog izraza, prefiks anti- ispred žanrovskih odrednica i imena junaka,…

Prazan glas, pun pokret – O predstavi Maga Narodnog pozorišta Užice

piše: Ivana Pavićević Uvreženo je mišljenje širom sveta da je Isidora Dankan bila prva plesačica koja je, nakon klasičnog baleta, uvela moderni ples. Međutim, ova tvrdnja ne stoji u potpunosti. Prava začetnica modernog plesa bila je Marija Maga Magazinović – izuzetna žena poreklom iz Užica, koja je ne samo otvorila vrata savremenom plesu u umetnosti,…

Na zaleđenim šinama međuljudskih odnosa – Ubistvo u Orijent ekspresu, pozorište Boško Buha

piše: Đorđe Petrović „Misterije su putovanja koja pokušavaju da odgovore na pitanje: ko smo mi zaista?” Ovo je vrlo interesantna opaska Kena Ludviga, autora dramatizacije romana Ubistvo u Orijent ekspresu proslavljene spisateljice Agate Kristi, istoimene predstave koja se od 25. septembra prošle godine, u režiji Darijana Mihajlovića, nalazi na stalnom repertoaru beogradskog pozorišta „Boško Buha”.…

Antičke heroine – simboli pobune za vjek i vjekova

piše: Maša Antonijević Mada nastale pre više od 2000 godina, antičke drame jednako su popularne za igranje koliko i bilo koji moderni komad. To što su preživele prohujale vekove, svakako svedoči o njihovoj vrednosti, ali činjenica da se iznova useljavaju na repertoare raznih pozorišta širom sveta ne može biti puki ishod potrebe čovečanstva da oda…