…Jasno je zašto ako se u prostoru ne orijentišete baš najbolje, posebno u nekim velikim nepoznatim gradovima, ali čak i ako ste rođeni kompas, verovatno niste razmišljali o tome koliko nas mape prate od malena do dan danas, kada smo njima okruženi a da to ni ne primećujemo. Od prve mape zakopanog blaga koje smo kao deca silno želeli da pronađemo, globusa koji smo vrteli i prstom ubadali mesto u kome ćemo jednom živeti, onih imaginarnih mapi iz omiljenih romana, filmova i video igrica, nemih karata za domaći, one velike karte sveta okačene na tablu kada treba da se odgovara, preko mapi iz geografskih i istorijskih atlasa, karte autoputeva kad idemo na more, mapa znamenitosti, metro linija i plan muzeja kad smo pravi turisti, do plana sopstvenog grada kada treba da pronađemo ulicu za koju niko nikad nije čuo i usavršenog Google Earth-a koji nam povremeno pomogne da nađemo baš našu zgradu smeštenu na planeti Zemlji. Mape ili karte su raznovrsne: geografske, istorijske, geološke, nautičke, avijatičarske, zvezdane, natalne, a ovde će biti reči o starim mapama različitih namena i reprezentativne izrade sa umetničkom vrednošću.

Ptolomejeva karta sveta, oko 1300.

Ptolomejeva karta sveta, foto: Wikimedia

Prve mape nastale su u antičko doba na različitim podlogama kao mape tada poznatih gradova poput Vavilona ili njihovih širih okruženja, tretirajući Zemlju kao ravnu površinu, dok su mape sveta za koji se mislilo da ima nekakav sferni oblik i za čiju su izradu bili zaduženi stari Grci, nastale u helenističko doba. Većina njih nije sačuvana, već je rekonstruisana kasnije u istoriji, kao što je slučaj sa Ptolomejevom kartom sveta koja je od rimskog perioda kada je nastala, pa kroz čitav srednji vek bila vodeća mapa, sve do velikih geografskih otkrića Novog veka. Klaudije Ptolomej je u 2. veku nove ere u svom delu Geografija opisao tada poznat svet, a na osnovu tog opisa kasnije su iscrtavane karte. Ovu kartu napravili su najverovatnije carigradski monasi pod nadzorom Maksima Planuda oko 1300. godine.

Herefordska karta, oko 1300.

Herefordska karta, foto: UNESCO UK

Srednjovekovne mape sveta nazivale su se Mappa mundi (lat. mapa sveta) i nalazile su se većinom u knjigama. Jedan od tipova srednjovekovnih karata bile su takozvane T-O mape. U svojoj osnovi, ali po sadržaju izuzetno bogata, Herefordska karta je jedna od njih. T-O mapa podrazumevala je krug (slovo O) unutar koga je Zemlja podeljena na tri dela (tada poznati kontinenti Azija, Afrika i Evropa) jednom horizontalom i jednom vertikalom u obliku slova T, tako da je istok najčešće bio predstavljen gornjim delom. Herefordska karta je više simbolična nego realna i pored geografskih pojmova sa Jerusalimom kao centrom sveta, sadrži i piktoralne delove koji ilustruju mitološku i biblijsku istoriju, te se na njoj mogu uočiti Minotaurov lavirint, Nojeva barka, Sodoma i Gomora, Raj i fantastična bića. Karta, koja se smatra najvećom sačuvanom srednjovekovnom mapom sveta, nosi ime po herefordskoj katedrali u Engleskoj u kojoj se čuva, mada se mišljenja stručnjaka o njenom autorstvu i mestu porekla razlikuju.

A za one koji žele da detaljno istraže mapu i vide je u 3D verziji neka kliknu ovde.

Johan Šnicer, Mapa sveta prema Ptolomejevoj „Geografiji”, 1482.

Mapa sveta prema Ptolomejevoj „Geografiji”, Johan Šnicer, foto: Wikipedia

Koliko je pravljenje jedne mape bio složen proces vidimo na ovoj karti koju je napravio nemački kartograf poznat kao Nikolas Germanus prema Ptolomejevoj Geografiji, rekonstruisanoj najpre od strane pomenutog Maksima Planuda; delo je zatim na italijanski preveo Đakopo D’Anđelo (poznatiji pod latinskim imenom Jacobus Angelus) a mapa se na kraju našla u izdanju Lejnharta Hola iz 1482. godine, baš ovakvog izgleda za koji je bio odgovoran umetnik-graver Johan Šnicer. Ukrasi u vidu lica sa strane predstavljaju personifikacije vetrova.

Žan Batist Vrien, Ceo svet opisan iz sakupljenih stručnih izvora, 1596.

Ceo svet opisan iz sakupljenih stručnih izvora, Žan Batist Vrien, foto: Barry Lawrence Ruderman Antique Maps Inc.

Velika geografska otkrića donela su čvrste dokaze o tome da je Zemlja okrugla, pa samim tim i nove teritorije i saznanja na mapi, koje su vremenom postajale sve realnije i preciznije. Ipak, renesansna i kasnije barokna dekorativnost nisu napuštale ni ove artefakte. Klasična ikonografija na njima podrazumevala je simbole i personifikacije kojima su objašnjavani kontinenti. Oni su uglavnom bili predstavljeni ženskim figurama sa karakterističnim životinjskim ili biljnim vrstama ili drugim obeležjima, a često su se pojavljivale i mitološke ličnosti. Ovde u gornjem levom uglu vidimo Evropu kao žensku figuru sa vladarskim insignijama i rogom izobilja kako sedi na sferi (što je slika koja će kasnije sa jačanjem evropske imperijalne i kolonijalne moći biti još dominantnija). U gornjem levom uglu vidimo Aziju kao žensku figuru u orijentalnoj nošnji koja sedi na konju; u donjem levom uglu Ameriku kao naoružanu domorodačku ženu koja sedi na armadilu i u donjem desnom uglu Afriku kao žensku figuru koja sedi na krokodilu, dok se između njih nalaze raznovrsni karakteristični predeli i životinje. Ove četiri figure mogu se videti na brojnim i različitim mapama sveta, a najčešća varijacija na temu je Evropa koja je predstavljena sa bikom u koga se pretvorio Zevs kada je želeo da je otme.

Džozef Mokson, Mapa sveta i kako je nakon Potopa on podeljen između Nojevih sinova, 1681.

Mapa sveta i kako je nakon Potopa on podeljen između Nojevih sinova, Džozef Mokson, foto: Cornell University Library

Za novovekovne mape za koje su najpre bili specijalizovani Italijani, Španci, a potom Nemci i Holanđani, karakteristično je bilo i to da su one bile podeljene na dve kružnice tako da su se Evropa, Azija i Afrika nalazile sa desne, a Severna i Južna Amerika sa leve strane (kao na prethodnoj mapi). Takođe su često imale i dodatke u vidu zvezdanih mapi ili mapi sazvežđa između njih, malog kompasa sa strane ili dekorativni kartuš (polje za naziv karte ili komentar). U jednom trenutku sva poznata teritorija počela je da se predstavlja na jednoj velikoj elipsi, a ukrasi, simboli ili scene su se i dalje dodavali. Na ovoj mapi vidimo biblijske ilustracije i to u gornjoj zoni sedam scena stvaranja sveta, a u donjoj scene: Prvi greh (Progon iz raja), Potop, Vavilonska kula, Pozivanje Mojsija, Deset Božijih zapovesti, Raspeće i Vaznesenje, dok je Eden prikazan kao centar sveta.

Hajnrih Banting, Europa Prima Pars Terrae Forma Virginis (Mapa Evrope u obliku devojke), 1585.

Europa Prima Pars Terrae Forma Virginis (Mapa Evrope u obliku devojke), Hajnrih Banting, foto: Wikipedia

Mape određenog kontinenta, države, grada ili neke druge teritorije bivale su sve preciznije, ali dugo se nije napuštala njihova piktoralnost. Izuzetno zanimljiva mapa puna simbolike napravljena u više verzija, poznata je i pod imenom Europa Regina (Kraljica Evropa). Najverovatnije je nastala kao porudžbina nekog vladara iz habzburške dinastije, koja je pod svojom vlašću držala mnoge zemlje Evrope uključujući i Španiju, koja je ovde predstavljena kao glava kraljice, dok joj se srce nalazi u Češkoj. Na to da je reč verovatno o habzburškoj porudžbini ukazuju i vladarska odežda i insignije, a pojedini na njenom licu vide lik Izabele, supruge cara Karla V. Zanimljivo je da je na Dunavu, koji ovde izgleda kao porub kraljičine haljine a pripisuje mu se i simbolika rajske reke, predstavljen i Beograd (Alba Graeca).

Mateus Zojter, Belgradum sive Alba Graeca, 1720.

Belgradum sive Alba Graeca, Mateus Zojter, foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije

Kad smo kod Beograda, evo jedne divne barokne mape. Ako je zbog osmanske vlasti Beograd propustio šansu da postane renesansni grad koji bi se sigurno razvio za vreme despota Stefana Lazarevića i nakon njegove vladavine, Beograd je u periodu od 1717-1739. godine, kada su se za njega borili Austrijanci i (gle čuda) Osmanlije, jednim delom postao barokni grad. Iako je u ovom periodu njihovih konstantnih sukoba svako insistirao na svojoj arhitekturi i vizuelnom identitetu grada, te je sve što je izgrađeno odmah bilo i srušeno, danas su nam u prestonici ipak ostala sačuvana malobrojna barokna zdanja poput kapije Karla VI u Donjem gradu, Sahat kule na Beogradskoj tvrđavi i kuće u ulici Cara Dušana 10.

Vićenco Koroneli, Topografski prikaz Kotorskog kanala, 1685.

Topografski prikaz Kotorskog kanala, Vićenco Koroneli, foto: Wikimedia

Evo još jedne mape čija nam je teritorija bliska. Ne znam da li baš možete da vidite kuću u kojoj ste nekad letovali, ali ovde su ucrtana sva mesta Bokokotorskog zaliva i to većinom po imenima po kojima ih i danas znamo (osim par latinskih verzija naziva), pa čak i pokoja čuvena kuća (a bilo ih je dosta, posebno onih koje su iznedrile znamenite moreplovce). Boka je u ovom periodu pripadala Mletačkoj republici sve do njenog pada 1797. godine, kada je prešla pod vlast Austrije. Uticaj Venecije je bio dominantan, te ako želite da vidite pravu renesansu (a da ne morate da preplivate čitav Jadran), onda je ovo pravo mesto za vas.

Karl Leman Dumon, Satirična mapa Evrope 1914. godine, 1914.

Satirična mapa Evrope 1914. godine, Karl Leman Dumon, foto: Cornell University Library

Pored toga što su imale opisnu i praktičnu namenu, a često i simbolični karakter, mape su bile katkad i oruđe satire i propagande. Konstantni sukobi na području Evrope doprineli su tome da se svuda stvore „slike drugog” zasnovane na stereotipima, a vizuelno predstavljene karakterističnim simbolima. Francusku je uglavnom predstavljala Marijana simbolična figura nacije ili galski petao, Rusiju – medved, oktopod ili strašni čika sa šubarom i votkom, Tursku neki opasni brkati čika – najčešće sa sabljom, a bilo je i tematskih mapa u kojima su sve države predstavljene nekom životinjom, mitološkim bićem ili vojnicima. Takva situacija je kulminirala za vreme Prvog svetskog rata, kada su satirične i propagandne mape bile brojne. Ovde vidimo jednu mapu napravljenu iz nemačke perspektive, koja predstavlja ostale zemlje učesnice na osnovu njihovih prethodnih sukoba, kao i političkih poteza u Velikom ratu.

Ernest Dadli Čejs, Trgovačko – turistička mapa sveta, 1931.

Trgovačko - turistička mapa sveta, Ernest Dadli Čejs, foto: David Rumsey Historical Map Collection

Simpatična mapa koja prikazuje šta se sve i gde moglo videti tridesetih godina 20. veka, počev od prirodnih odlika, reljefa i životinjskog sveta. Pored realnih prikaza predela, ljudi, saobraćajnih sredstava, tu su i neki motivi iz prošlosti kao i fantastična i mitološka bića koja žive u dubokim morima. Po uzoru na starinske mape, i ova ima kartuš, kompas i dve personifikacije vetrova u gornjim uglovima. Praktično nudi čitav svet na dlanu.

David Rumsey Historical Map Collection – veoma zanimljiva i izuzetno bogata digitalna kolekcija Dejvida Ramzija pri Biblioteci Univerziteta Stenford koju možete pretražiti onlajn po ključnim rečima, dobiti veliki izbor najrazličitijih mapi u odličnoj rezoluciji, kao i koristiti aplikaciju koja između ostalog upoređuje sve stare mape sa novim.

piše: Ana Samardžić

novembar, 2017.

Leave a Reply

Your email address will not be published.