Ilustracija: Zombijana Bones

Moje mijenjanje svijeta se uvijek zasnivalo na sitnim koracima – promijeniću sebe!

Duhovite crteže Andrijane Vešović sigurno ste imali prilike da vidite na različitim društvenim mrežama, potpisane sada već čuvenim pseudonimom Zombijana Bones. Ova simpatična, talentovana i neustrašiva umetnica svojom satiričnom olovkom razotkriva, kritikuje i čini zanimljivijim svima dobro poznate detalje svakodnevice balkanskog društva. Pored mudrog saveta da više slušamo sebe, a manje horoskop, Andrijana nam je otkrila koja joj je omiljena pesma Željka Joksimovića, koliko se Tviter promenio u poslednjih nekoliko godina, kako izgleda mesec mart, a popunila je i naša „leksikonska” pitanja.

Ah, da – saznajte i ko ju je poslednji put naćerao na nešto!

Ilustracija: Zombijana Bones

Pomno pratiš reakcije ljudi u medijima i na društvenim mrežama i prenosiš ih na papir veoma vešto i duhovito. Da li bi mogla da izdvojiš teme kojima se ljudi najviše bave na mrežama? Na šta se najviše žalimo, a čime se najviše hvalimo?

Društvene mreže su postale jako kompleksna stvar, jer se izgubila ona granica gdje ljudi nešto treba i ne treba da rade. O ovome bih mogla da pričam do prekosjutra, ali se dešava da ljudi previše podijele svog života, a onda se žale kad drugi žele u istom da učestvuju sa svojim bezobzirnim komentarima. Ima bezbroj primjera, ali meni lično je najsmješnije koliko ih ljudi ozbiljno doživljavaju.

Još 2012. godine počela si da „crtaš Tviter”. Da li se, i koliko, Tviter, ili uopšte svet onlajn komunikacije, promenio od tada?

Totalno. Tada je postojala zajednica. Ne kažem, postoji i sada, ali je sasvim drugačija, jer je Tviter popularniji kod nas nego tada, pa samim tim ima više ljudi i ima raznih ljudi. Najbolje sam primijetila po sebi – čim je Tviter počeo da se mijenja u smjeru koji meni nije prezabavan, promijenila sam se i ja. Kod mene na Tviteru sada najviše možete vidjeti rakuna i mačaka, iako sam nekad pisala više nego sada.

Ilustracija: Zombijana Bones

 U tvojim ilustracijama česte su igre rečima. Jezik i njegove „začkoljice” su sastavni deo tvojih crteža i tvog humora. Da li žargon, pozajmljenice i namerno iskrivljene reči koje ulaze u masovnu upotrebu „kvare” jezik ili ga obogaćuju? Šta bi tome bio pandan na nivou vizuelnog izražavanja?

To da li ga kvare ili obogate – pa, iskreno, ne znam. I žargon i „jezik po pravilima” imaju svoje mjesto u životu jednog pojedinca, a na njemu je da prepozna kad može da koristi jedno, kad drugo. Što se tiče ilustrovanja riječi – to je već laka i najlakša zabava. Samo podijelim nešto što je meni lično bilo zanimljivo.

Tvojim crtežima raduje se čitav Balkan, a i čitav Balkan je tvoja inspiracija. Šta je to u mentalitetu ovog područja što nas čini tako podložim ironiji i satiri?

Ovo ću sasvim kratko da odgovorim i da se zadržim na tome – sve.

Ilustracija: Zombijana Bones

 Projekat #Crtkamo koji si pokrenula sa Aleksandrom Tosman poziva ljude da svakog ponedeljka crtaju na zadatu temu, u cilju zabave i kreativnog izražavanja. Da li je to bio vaš način da najomraženiji dan u nedelji barem malo ulepšate i imaš li još neki savet kako preživeti ponedeljak?

Crtkamo je bio baš sladak pokret i znam da je šteta što se zaustavio, mada uvijek je bolje tako, smatram – ako nešto ne napreduje ili te više ne ispunjava, bolje ga je unaprijediti ili zaustaviti, pa možda nekad opet pokrenuti. A što se tiče savjeta za ponedeljak, nisam najbolja osoba za to, jer ja nikad nisam mrzjela ponedeljak i jedva čekala petak. Jednostavno mi mozak ne radi tako.

Tvoje izložbe su često humanitarnog karaktera, a s vremena na vreme, ne odustajući od humora, crtežima prenosiš veoma ozbiljne poruke o društvenim problemima poput seksualnog zlostavljanja ili nasilja nad životinjama. Da li umetnost i sadržaj društvenih mreža imaju moć da menjaju svet (na bolje)? I da li dobijaš povratne informacije da su ovakve mini-kampanje urodile plodom i podigle nivo svesti o aktuelnim problemima?

Društvene mreže su još uvijek (koliko-toliko) besplatan alat i sad koliko utiču na to da mijenjaju svijet je diskutabilno, ali definitivno utiču, kako pozitivno, tako negativno. Moje mijenjanje svijeta se uvijek zasnivalo na sitnim koracima, u smislu – promijeniću sebe. Promijenila sam sebe više puta, promijenila sam mišljenje više puta i kad ispričam to sve javno, desi se da nekog inspirišem da i on/ona uradi isto i naravno, javi mi se da mi to i kaže.

Ilustracija: Zombijana Bones

Dosta svojih umotvorina vizualizuješ likom mačke. Da li čovek može nešto da nauči od ove (asocijalne i mrzovoljne) životinje?

Može. Može da nauči kako da otvara vrata, kako da povrati u hodniku, kako da spava sedamsto sati i jede konstantno, ima sto kila, a i dalje bude sladak. Može čovjek svašta da nauči, ali najviše kako je samo lako i lijepo kad ne zavisiš od nikog.

Jednom prilikom si, preko Tvitera, zaprosila glumca Miloša Bikovića. Iako je Biković ostao samac u tom braku, da li savetuješ devojke i žene da prilaze prve svojim simpatijama?

Ne daj bože da sam ga zaprosila, jer su neki portali iskoristili tu situaciju kao jednu veliku ozbiljnost. Treba da prilaze prve, što ne. U stvari – treba da rade kako se osjećaju. Nekad želim da priđem prva, nekad ne želim i oboje mi je super. Samo slušati više sebe i manje horoskop.

Ilustracija: Zombijana Bones

Kada te je poslednji put neko „naćerao” na nešto i kako je prošao?

Naćerao me je trener da trčim uzbrdo. Zahvalila sam mu se.

Ilustracija: Zombijana Bones

Da li će Zombijana ove godine konačno čitati glasove na Evroviziji? (I kome će udeliti dvanaest poena?)

A, neće, neće. U Crnoj Gori se ništa ne mijenja, pa ni „čitači glasova” na Evroviziji. A dvanaest poena – komšijama, tradicionalno.

Ilustracija: Zombijana Bones

 Listajući tvoje ilustracije na fejsbuk stranici primetila sam da se na velikom broju crteža pominje lik i delo Željka Joksimovića (isključivo rana faza). Priznaj nam – koja je tvoja omiljena Željkova pesma?

Željko Joksimović je moja prva poznata simpatija. Hej, ljubavi stara mi je omiljena zauvjek. Čuj – Hej, ljubavi stara glumiš mi za Oskara. To je to.

Mesec januar, koji su mnogi optužili da traje godinu dana, nacrtala si kako besno pakuje kofere i odlazi. A kako izgleda mart?

Mart je za Lisabon, Twenty one Pilots i trčanje. Mart je prelijep i presladak, a opet malo i histeričan jer će april da bude baš najjači.

 

Poslednje pitanje koje postavljamo svim sagovornicima – da li možeš čitaocima KUŠ!-a da preporučiš knjigu, film, predstavu, muzičku numeru i umetnika ili umetničko delo, kojem bi trebalo da posvete pažnju?

Ilustracija: Zombijana Bones

Leksikon! Ok, idemo redom.

+Knjiga –The Story of Art, Ernst H. Gombrih

Nju preporučujem jer sam je najsvježije pazarila. Iako sam je čitala u studentskim danima, mislim da će mi zauvjek biti omiljena knjiga o istoriji umjetnosti, jer je napisana tako da bi svakom, čak i onome koga to ne zanima, mogla da bude zanimljiva. Preporuke.

+Film – Hot Rod (2007)

Ovo mi je omiljeni film na svijetu i ako neko želi komediju (mada dosta je čudan humor), ovo mora da vidi.

+Predstava – Nikolaj Erdman – SAMOUBICA

Predugo sam željela da je pogledam i kada mi se konačno ukazala prilika, nisam bila ni najmanje razočarana.

+Muzička numera – Twenty One Pilots, Morph

Oduševljena sam novim albumom i njihovim eksperimentisanjem.

+Umjetničko djelo – Krik od Edvarda Munka

Nije mi omiljeno na svijetu, ali sam ga vidjela uživo i stvarno je specijalan doživljaj.

intervju vodila: Jovana Nikolić

Leave a Reply

Your email address will not be published.