
Svi koji prate domaće komičare, znaju već za staru gardu Ben Akibe – Bridžisa, Dinčića, Perišića, Radanovićevu i Silića, ali treba obratiti pažnju i na zvezdu u usponu na domaćoj, ali i regionalnoj sceni. Pre dve godine je pobedio na open mic večeri u okviru Stand up festa, a ove godine mu je pripalo to zadovoljstvo da zatvori isti. Saterali smo ga u ćošak da nam kaže kada možemo da očekujemo njegov prvi solo nastup, saznali nešto o tome kako je odreći se posla zarad snova, dame i gospodo, makedonsko, ali naše čeljade, Nenad Šilja Stefanovski!
Otkud nadimak Šilja?
Šilja je nadimak nastao po nazivu mestu nadomak Beograda u kojem sam živeo jedan period svog života. Mesto se zove Šiljakovac, pa otuda i nadimak. Iako presmešno zvuči, mesto prelepo izgleda.
Da li sada kad si poznat i postaješ sve poznatiji, ljudi gledaju drugačije na tebe – bilo pozitivno da ti se otvaraju neka nova vrata ili negativno u smislu da te stalno smaraju: „E, Šiljo, dođi ovamo, pričaj neki vic” ?
Poznat sam koliko i činjenica da je Jupiterov mesec Ganimed veći od planete Merkur! Vole ljudi da te teraju kao na porodičnim okupljanjima da im ispričas neku od svojih fora. I veruj mi, blam je podjednako veliki. Doduše, ko postavi takvo pitanje verovatno nikada nije ni bio na stand up-u. Postoje u stand up oneliner-i (fore koje se sastoje od jedne rečenice), koji bi možda i mogli da prođu kao neki vic, ali ja se trudim da od mog stand up-a napravim jednu priču i kao takvu želim da je predstavim publici. Tako da, ako nastave ljudi sa sličnim pitanjima, otvoriće mi se vrata neke psihijatrijske ustanove. A kao primer za pozitivan efekat mi pada na pamet to što sada na mom novom poslu, za razliku od prethodnog, imaju malo više razumevanja za moje konstantno blebetanje i glupiranje. Neko mora da istrpi „stvaranje materijala”.
Upravo si spomenuo bivši posao pa me zanima – možeš li opisati nama običnim smrtnicima, kako je to dati otkaz u firmi gde se radi pet do šest dana nedeljno ne bi li krenuo da ostvariš svoje snove?
Hm, prvo moram da naglasim da sam radio na Aerodromu sedam godina, tako da sam tamo skupio 15 godina staža jer se radilo po 12 sati dnevno. Ali je to jedno divno iskustvo, tamo sam upoznao mnoštvo divnih, bitnih i nebitnih ljudi, pop, rok, metal zvezda, glumaca itd. Npr. ja ne znam kako bih drugačije u životu popio sa Slešom pivo u 4 ujutru. Ali dana kada sam dao otkaz i promenio posao, shvatio sam da, sem posla, postoji i deo dana u kome možeš da radiš nešto što želiš. Tako da sam odlučio da se oprobam na open majku i evo, 17. novembra će biti tačno dve godine kako se bavim ovim predivnim poslom.
Kako su tvoji reagovali kad si im saopštio da napuštaš redovan, siguran posao za nešto nesigurno kao što je šou biznis?
Siguran posao – Srbija? Mislim da je ovo nekome drugome bilo namenjeno.
Nastupaš već okruglo dve godine. Da li si za to vreme razvio neki „ritual” koji obavljaš pred svoje nastupe ne bi li poboljšao performans ili, ne daj bože, ubio tremu?
Verovali ili ne, od gotovo šezdeset nastupa, skoro četrdeset sam imao u Ben Akibi i što više tamo nastupam to je moja trema pred nastup veća. Zapravo, trema je deminutiv onoga što se meni dešava. Beogradsku publiku je svakako teže zasmejati. Razlog tome su brojni komičari koji redovno za njih nastupaju i masa drugih događaja koji su im ponuđeni svakoga dana. Tako da – da, imam svoj mali ritual koji počinje čašom burbona, a to pravdam podmazivanjem glasnih žica, a onda kada svi izađu iz bekstejdža nabijem slušalice u uši i obavezno su tada na repertoaru Prokofjev – Dance of the Knights zajedno sa Metallica-om. I to njihove najnovije pesme koje su nešto najbolje što su izbacili od St. Anger-a.

Pored beogradske publike zasmejavao si ljude u Novom Sadu, Šidu, Bečeju, Kragujevcu itd. Ima li neko mesto koje ti se posebno dopalo i/ili publika koja ti je odgovarala?
Svaka publika je različita i moraš malo i da je osetiš, ako ti se ukaže prilika da se promuvaš kroz nju, pre nego izađeš na binu. Publika pred kojom sam nastupao baš pre neki dan je ipak bila pomalo nesvakidašnja – bio je to skup hirurga i lekara. S obzirom na njihov posao nisam bio siguran kako će reagovati na malo crnji humor, ali sam ipak okušao sreću. Na kraju, što sam ja bio crnji, to su se više smejali, za njih nema tabu teme – politika, smrt, nije bitno. Tako da sam probao i malo novog materijala na njima i stvarno je ispalo super veče. Izdvojio bih Niš i Kragujevac jer publika na jugu razume bolje o čemu govorim, ali, da ne grešim dušu, i publika u Bečeju, Šidu i Novom Sadu je takođe bila sjajna. Nastup u Šidu je bio malo drugačiji jer smo nastupali u velikom pabu, pa je odnos sa tom publikom drugačiji, ali fenomenalan. Čak sam i nazdravljao sa ljudima za vreme nastupa.
A gde bi voleo da nastupaš, a još nisi?
Iako sam veći deo života živeo i radio u Beogradu, ja sam iz Makedonije, ali još nisam tamo nastupao, tako da je Skoplje definitivno neka moja buduća želja. To će ipak biti malo problematično, pošto dobar deo mog nastupa govorim kako smo mi Makedonci škrti. Pri tom se uvek se nađe neki Makedonac u publici koji govori da nismo, a ja ga do kraja nastupa ipak uz osmeh uverim da jesmo. No, drugo je jedan Makedonac u Beogradu, a drugo je publika u Skoplju. To će, ako ništa drugo, biti zanimljivo iskustvo.
Šestival se završio i počinje nova sezona u Ben Akibi – šta da očekujemo i čemu da se radujemo?
Ova sezona će svakako biti mnogo zanimljiva, biće mnogo toga novog i mislim da publika ima čemu da se raduje. Pre svega, Jelena Radanović od 1. novembra počinje sa izvođenjem svog novog one-women show-a naziva Ako vam ja ne odmognem, ko će? Poznajući Jelenin dosadašnji rad, jedva čekam da čujem nove fore, a verujem da se istom raduju i svi njeni fanovi. Srđan Dinčić takođe radi na novoj predstavi, Aleksandar Perišić i Nikola Silić će imati svoj novi šou koji će biti sve, samo ne obican, zatim i Ana, Raša, Nemanja… Ma svi radimo na novim tekstovima, tako da će biti puno toga. I naravno, 18. novembra u goste nam dolazi meni najdraži komičar, Saško Kocev. U poverenju – bila bi mi čast da otvorim njegov nastup.
O.K., a tvoji budući nastupi? Kada možemo očekivati Nenadov one-man show?
Khm… Ja izuzetno sporo pišem svoj tekst (u prevodu – lenj sam) i svi me guraju i napadaju zbog toga, ali ako sve bude kako treba, mislim da ću do proleća 2017. imati dovoljno materijala za moj prvi celovečernji solo nastup. (Redakcija ovde mora da napomene da smo jedva izmamili datum iz gospodina Stefanovskog – valjda nije hteo sam sebi da vezuje ruke rokovima, ali sada kad jeste, redakcija KuŠ!-a rado prima poklone od Šiljninih vernih obožavalaca.)
Kad smo već kod tvog nastupa, možeš li nam reći da li je šoping sa devojkama stvarno tolika noćna mora, ili se to možda odnosi samo na tvoju devojku?
Haha, to jeste stvarno ozbiljan problem svuda u svetu. Još je u Bibliji zapisano da su žene mučile muškarce time odvajkada. A koliko nas samo muče – moraćete da dođete na nastup i čujete.
Za kraj… (Šilja prekida):
Ali slobodno stavi u intervju (naginje se ka diktafonu): Hoću da postoji i napismeno i u audio-formi da je šoping sa mojom devojkom ipak najgori! (Stavili smo ovo na tvoju odgovornost, Nenade)
Za kraj, da li možeš našim čitaocima da preporučiš jednu predstavu, film, knjigu, pesmu i sliku?
Što se predstave tiče, mnogo pohvala sam čuo na račun predstave Unosno mesto, koju nisam gledao, ali svakako planiram, pa prenosim preporuku. Po pitanju knjige, upravo sam pročitao Inferno Dena Brauna i oduševio se, zanimljiv kao i uvek. Uskoro treba da izađe film po toj knjizi, pa ću i to gledati. Kad je o muzici reč, već smo spomenuli Metallica-u, imaju nove dve stvari koje su po meni nešto najbolje što su izbacili u dugom nizu godina, a tu je naravno i novi Kleptonov album, koji doduše nisam još odslušao, ali Klepton je Klepton. Meni, kao bivšem slikaru, lista omiljenih slika je poduža, ali bih uvek izdvojio Borbu petlova Paje Jovanovica. I znam da je kliše, i svi me smaraju zbog toga, ali meni je Kum bio i ostaće film svih vremena.
Prvi ili drugi deo?
Koja je svrha postojanja svega, ako se kosmos širi, šta se nalazi izvan njega, da li je bolji Kum 1 ili Kum 2…? To su pitanja na koje današnji čovek ne može dati odgovor. Drugi je odličan koliko i prvi, plus ima tu paralenu priču, ali čisto zbog Branda neka bude Kum 1.
E, i pre nego odeš… Može neki vic ?
Ne.
piše: Igor Belopavlović